Ejmi Vajnhaus: Glas izgubljenih duša

Mada je nema već više od decenije, zanimanje za Ejmi Vajnhaus ne jenjava. Ovog leta, kada bi napunila 40. godina, izlazi još jedno “ekskluzivno” svedočanstvo o ženi neponovljive muzike i stila – njeni intimni dnevnici 

Širom severnog Londona još uvek možete pronaći sećanja na Ejmi Vajnhaus. Tu je odrasla, a posebni duh opštine Kamden, koji je odabrala za dom, najviše je pomogao da se oblikuje kao umetnica. Zato je Kamdenu posvetila sve osvojene nagrade Gremi, ukupno pet. Kada je, pre dvanaest godina, vest o smrti mlade pop zvezde obišla svet, komšiluk ju je ožalio najviše, skoro kao člana kraljevske porodice. Ovekovečili su je muralima i grafitijima, dok je njena bronzana statua na Kamden Marketu postala svetilište. Isti status ima i kuća na Kamden skveru br. 30, gde obožavaoci i dalje polažu cveće.

Kako je izrastala u kantautorku svetskog glasa, Ejmi Vajnhaus je usvajala rokabili izgled po kojem je ovaj deo Londona bio poznat: oči prenaglašene tušem, punđa koja prkosi gravitaciji, drskost u stavu. Hranila se energijom pabova kao što su Havli Arms i Dablin Kasl, gde su mnoge muzičke legende dolazile i odlazile pre nje. Danas se tu izlažu memorabilije njoj u čast, od plejlista do albuma sa autogramima.

Porodica je takođe igrala ulogu u profesionalnom razvoju žene koja je promenila oblik pop muzike. Baka Sintija je nastupala u legendarnom džez klubu Ronija Skota u Sohou, a umela je da zapeva i u dnevnoj sobi, pred malom Ejmi. Otac Mič je radio kao taksista i pomalo pevao. Obožavao je stare ploče s muzikom Dine Vašington i Rat Packa, zabavljača čiji su lideri bili Hemfri Bogart, Frenk Sinatra, Din Martin, Semi Dejvis mlađi. Iako se rano razveo od supruge Dženis, računa se da je on najviše uticao na to da njihova ćerka postane pevačica. Ejmi je bilo svega deset godina kada je s drugaricom osnovala rep grupu Sweet’n’Sour. Sanjala je da postane glumica, pa su je upisali u dramsku školu Silvije Jang. U jednom dokumentarcu vidi se kako blista u ulozi buntovnice Rizo u mjuziklu “Briljantin”.

– Njene sposobnosti bi je mogle staviti u istu ligu kao Džudi Garland ili Ela Ficdžerald. Mogla bi da bude jedna od velikana – prisećala se direktorka Jang, šta je pomislila kada se susrela s novom učenicom. Nažalost, talenat nikada nije dovoljan. Bila je potrebna disciplina, a to ova devojčica nije imala. Ređala je slabe ocene i u učenju i u vladanju. – Uvek je moralo da bude po njenom – govorila je majka. Ejmi Vajnhaus je napustila školovanje sa 15 godina i preselila se u Kamden. Kada ju je brat Aleks naučio da svira gitaru, počela je da komponuje i izvodi pesme u noćnim klubovima. Prvi album “Frenk”, čudnu mešavinu džeza i hip-hopa, snimila je s 19 godina i – postala slavna. Album se odlično prodavao, autorki je doneo prve nagrade i komplimente, da je najveća nacionalna nade džeza. – Ejmi je bela žena sa glasom crne duše – oduševljeno su klicali kritičari. Drugim albumom je osvojila svet. Te pesme joj je napisao život, spajajući zavisnost od opijata, razmišljanja o seksu i bol zbog raskida s voljenim muškarcem koga je nazivala “bejbi”.

Otprilike odatle, iz albuma Povratak u crnilo, pomalja se tamna strana priče o Ejmi Vajnhaus. Prepričava se u muzičkom svetu svaki put kada neki izuzetni talenat zabljesne, ali ne ume da se ponese s teretom slave niti može da se odbrani od ličnih demona. U početku su i publika i kritičari slavili njen jedinstveni glas tamne boje, koji je  podsećao na Bili Holidej i Dženis Džoplin. S vremenom, a uz neizbežnu “pomoć” medija, sve više pažnje se pridavalo njenim pijanim ispadima u javnosti, teturanju na sceni, propalim lečenjima, burnom intimnom životu. Tako su Ejmi Vajnhaus, gotovo sladostrasno, navodni fanovi otpratili na putu u propast. Imala je svega 27 godina kada je umrla od trovanja alkoholom.

Pad Vajnhausove se mogao pratiti kao na filmskoj traci. Njen obožavani Kamden je u isto vreme bio mesto gde je stekla dosta navika koje su je uništavale. Često se vraćala kući u zoru, iz barova gde su je upoznavali sa drogama. Ponekad su je, navodno, pronalazili onesvešćenu u toaletu, dok je drugim danima uskakala iza šanka i pomagala konobarima da posluže pivo u kriglama. Bilo joj je važno da je doživljavaju kao devojku iz susedstva, a ne kao sperzvezdu. Uprkos tome, paparaci su je saletali u potrazi za jeftinim senzacijama. Kamere je nisu ostavljale na miru ni kada se 2011, poslednji put, prijavila u rehabilitacioni centar Prajori u Londonu.

Nekoliko nedelja kasnije, pronađeno je njeno beživotno telo u kamdenskom stanu. Od tada, mnogi još ne odustaju od napora da shvate, šta je pokrenulo takvu spiralu propasti. Njen prijatelj i sustanar Tajler Džejms tvrdi da je ona poklekla pod pritiskom statusa slavne ličnosti. – Ejmi nikada nije želela da bude poznata. Želela je da bude džez pevačica – napisao je u knjizi “Moja Ejmi: Život koji smo delili”, nagoveštavajući da je brend, napravljen od njenog imena, postao porodični posao. Džejmsova knjiga izazvala je gnev Vajnhausovih. Porodica je ispričala svoju stranu, u dokumentarcu BBC-ja “Vraćajući Ejmi” koji je izašao 2022, na desetogodišnjicu njene smrti. Ali, ni taj film nije osvetlio ko je zaista bila Ejmi Vajnhaus i koji su je događaji uvukli u pakao opijata. Pre bi se reklo da je bio odgovor na Oskarom nagrađeni dokumentarac “Ejmi”. U njemu reditelj Asif Kapadija, na osnovu stotinu intervjua sa kantautorkinim prijateljima, saradnicima, članovima porodice i uz pomoć kućnih videa, nastoji da pronike u razloge samouništenja jedne mlade slavne žene. Beleži kako je ona na droge trošila više od 15.000 dolara nedeljno, uz to se redovno opijala, a patila je i od bulimije, zbog koje je bila preterano mršava. Mada nikog direktno ne optužuje, reditelj odgovornima smatra mnoge, od menadžera do Ejminog supruga Blejka Filder-Sivila. Posebno se povređenim osetio otac Mič, koji smatra da ga je “Ejmi” prikazao kao nekoga ko želi da se okoristi ćerkinom slavom, pa je umesto na lečenje šalje na turneju. – Niko nije kontrolisao Ejmi – izjavio je posle premijere 2015. godine.

Vukući se po kamdenskim pabovima, u jednome je Ejmi upoznala Blejka Filder-Sivila. Predstavljao se kao video asistent, a bio je zavisnik od heroina. Odmah se zaljubila u njega. On je iznad uha istetovirao njeno ime, ona njegovo iznad srca, a oboje su imali iste rane od samopovređivanja. Sa novim ljubavnikom ona je pravila sve češće halucinantne ispade. Kada ju je Blejk napustio posle kratkog vremena, Ejmi Vajnhaus je potonula u depresiju, iz koje je izašao sjajni album Povratak u crnilo. Doneo joj je pet Gremija, pohvale Princa i Snup Doga, more oduševljenih kritičara i milione prodatih primeraka. Svetska zvezda je rođena. – Nakon što smo raskinuli, samo sam spavala pa se budila, pa pila, pa plakala i slušala ŠangriLas i tako unedogled. Nisam to htela pa sam sve pretočila u pesme i tako to prebrodila – govorila je tada Ejmi Vajnhaus. Pesmu “Rehab” napisala je za nekoliko sati. Stihovi o tome kako nije htela da je smeste na kliniku za oporavak postala je himna mladim izgubljenim dušama, kakva je i sama bila. Onda joj je Blejk Filder-Sivil ponovo pokucao na vrata. Venčali su se u grotesknom obredu u Majamiju i nakon toga sve je krenulo nizbrdo. Kad se jedno jutro probudila s posekotinama na ruci, morala je da prizna: – Nemam pojma kako sam ih zadobila. Užasno mi je to što mi se sve izbriše, ali događa mi se prečesto…

U leto iste, 2008. godine Ejmi je završila u bolnici nakon što se, zajedno sa mužem, danima ubijala od mešavine teških droga. Oboje su pokušavali da se izleče, bez uspeha. Ovoga puta spasa nije bilo ni u karijeri. Obožavaoci su je ispraćali zvižducima, roditelji se obraćali javnosti s molbama za pomoć. Tek kada je početkom 2009. odlučila da se razvede od Blejka, izgledalo je da preuzima život u svoje ruke. Povukla se na karipsko ostrvo Svetu Luciju, da bi se skinula s teških droga. – Doslovce sam se jedno jutro probudila i rekla samoj sebi: ja ovako više ne želim – pohvalila se novinarki Glamoura. U jednom času činilo se da će se izvući. Počela je ponovo da snima. Sa Tonijem Benetom, idolom iz detinjstva, otpevala je “Telo i dušu”, a onda se sama prijavila u kliniku Prajori, da se pripremi za turneju. I krenula je, uz blagoslov lekara. Ali, već na prvom koncertu, u Beogradu, postalo je jasno da ništa nije kako treba. Bilo je mučno gledati je kako posrće po bini, nekontrolisano maše rukama, peva sebi u bradu i nekoliko puta pokušava da ode sa scene, što je na kraju učinila, pre kraja koncerta. Turneja je otkazana. Svega mesec kasnije, više je nije bilo. 

Dok se običnim ljudima dopušta da počivaju u miru, za Ejmi Vajnhaus mira nema. Njen život se godinama sagledava iz raznih uglova i medijskih žanrova, njen “novi” album “Remixes” sa starim hitovima penje se na top-listama. Sada se pravi knjiga, od rukom pisanih tekstova, dnevničkih beleški i ličnih fotografija i nosiće naslov “Njenim rečima”. Očekuje se krajem leta, malo pre njenog 40. rođendana. – Ova prelepa nova kolekcija Ejminih beleški i razmišljanja pokazuje drugu stranu Ejmi – njenu zabavnu i duhovitu stranu. Želeli smo da ovo podelimo sa fanovima kako bi i oni mogli da uživaju u Ejmi, u njenim rečima – rekli su Mič i Dženis Vajnhaus, koji su dali predgovor za knjigu. Otac je, već godinu nakon smrti ćerke, objavio memoare u kojima je detaljno opisan njen život. Sada se sprema i filmovana biografija, u režiji Samante Tejlor-Džonson. Iako promotivni materijal još nije objavljen, slike paparaca iza kulisa izazvale su dosta ogorčenih reakcija na Tviteru. Nekolicina je rekla ono što mnogi misle, da se Ejmi Vajnhaus po ko zna koji put bezosećajno eksploatiše.

ŽIVOT U BLUZU

Mnogi muzičari krenuli su stopama Ejmi Vajnhaus, kombinujući nostalgiju davnih vremena sa savremenim softverskim zvucima. – Ejmi je zauvek promenila pop muziku. Sećam se da sam znala da postoji nada i da se nisam osećala sama zbog nje. Živela je džez, živela je bluz – rekla je Ledi Gaga. – Zbog nje sam uzela gitaru u ruke i zbog nje pišem pesme – isticala je Adel. Efekat Vajnhaus osetio se i dalje, pošto su izdavačke kuće počele da favorizuju moćne, smele ženske glasove. Nasleđe jedina dva albuma, kao i posthumna kompilacija Lavica, očigledno su izdržali test vremena, postajući bezvremenska umetnička dela koja odjekuju i kod nove publike.

Tekst: Milica Đorđević

Foto: Profimedia