Zaustavljen u koraku i snu – poslednje zbogom panonskom mornaru

Omiljeni kantautor, pevač, pesnik, tekstopisac, kompozitor, umetnik, za prijatelje, ali i brojne obožavaoce cele bivše Jugoslavije, jednostavno Đole, napustio je ovaj svet iznenada i bez pozdrava…

Đorđe Balašević je rođen 11. maja 1953. godine, u Novom Sadu, u porodici oca Jovana Balaševića i Veronike Dolenec. Odrastao je u Novom Sadu, u ulici Jovana Cvijića koja se spominje u jednoj od njegovih pesama, a u kojoj je živeo je sa suprugom Oliverom, ćerkama Jovanom i Jelenom i sinom Aleksom.

Pesme je počeo da piše još u osnovnoj školi. Napustio je fakultet, 1977. godine se pridružio grupi „Žetva“ i objavio numeru „U razdeljak te ljubim“ koja je postala veliki hit. Zatim je 1979. sa grupom „Rani mraz“ objavio numeru „Panonski mornar“ koja je obeležila njegovu karijeru i od tog trenutka Đole je postao naš „Panonski mornar“.

Objavio je 14 solo albuma, igrao u serijama “Vojnici” i ” Pop Ćira i pop Spira”, a snimio je i svoj film ”Rani mraz” u kome glumi njegov dobar prijatelj Rade Šerbedžija i njegova deca.

Što se tiče poređenja sa velikim književnicima, Đole nikada nije krio da je Mika Antić imao veliki uticaj na njegov rad.

„Na mene je Mika Antić izvršio veliki uticaj. Žao mi je što nikad nije pokušao da peva. Govorio mi je: „Mrzim te što te svoje pesme možeš da optevaš“, a misleći na pesmu „Neki novi klinci“ rekao mi je: „Nemaš pojma kako si dobru pesmu o prolaznosti napisao“. A pesme su nam bile slične, čak su i neki govorili da mi on piše pesme, što je bio ogroman kompliment. Mika je uvek prvi koga pominjem kada se povede razgovor o nekim poređenjima iz mojih geografskih prostora.“ – rekao je Đole u intervjuu 1986. godine.

Đole je bio poseban, veliki, čuveni, nenadmašan. Njegove pesme bile su poezija, a svakom numerom uspeo je da nas „natera“ da se saživimo sa junacima njegovih pesama. Čak iako ne bismo mogli da se poistovetimo sa životom junaka plakali smo uz sudbinu Vase Ladačkog, osetili njegovu tugu, radovali se „Prvoj ljubavi“, igrali uz „Čardaš“, naučili da izgovorimo tu tešku reč „izvini“, trudili se da ne budemo poput Bube Erdeljan i pokušali da pronađemo malo njegovog beskraja u sebi.

Počivaj u miru Đole, hvala za umetnost. Hvala što si sve naše emocije umeo da spakuješ u reči.

Podsećamo se najlepših stihova i odlomaka iz knjiga koji nikada neće biti zaboravljeni.

” Ti uvek znaš najlepše reči, ti čak i ćutiš više od svih. Ti imaš smeh koji sve leči, ti od psovke načiniš stih.”

“Ti bi mogla biti sasvim zadovoljna načinom na koji mi nedostaješ.”

“Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana i neke stvarčice od herendi porcelana i jedan pulover u kom si bila.”

“Tako to ide: najpre nekome oprostiš nešto, a onda oprostiš sebi što si mu oprostio.”

“Lomiš mi srce ko’ bagremov prut, onako usput.”

“I ne volim princip “pamti – pa vrati”, to bi mi ukaljalo obraz. Nema lepše pobede od pogleda u nečije oči bez griže savesti, i znati da će tu osobu vlastito srce od srama izdati.”

“Ne, mi nismo mogli da se skopčamo, nikako, ali već godinama ne lupam glavu da li je krivica za to bila do rupice ili do dugmeta.”

“Neke se pobede dobijaju na juriš! “

“Sve ima svoje, kad mrzne i vri, kad menja boje, kad vene i zri, sve ima svoje, početak i kraj, tame postoje da bi prizvale sjaj… “

“Čudni su magneti u nama. Ništa nas ne privlači tako dobro kao odbijanje.”

“Nešto sam razočaran ovih dana! Proći će. Ili neće. Jedno od to dvoje.”

“Ona je prihvatila svaki deo mene i nikada nije tražila da se menjam, a promenila me. Jedina je kojoj sam uistinu rekao šta osećam. Nije tražila da je držim kao kap vode na dlanu. Činjenica da je volim bila joj je sasvim dovoljna.”

“Mladi ste, i treba da ste razočarani. Sad mu je vreme. Razočaranje vam je kao ”male boginje”. Ako ga ne preležiš u mladosti, u poznim godinama te može ubiti.”