Venecija u senci štrajka

Da li će zbog štrajka u Holivudu crveni tepih na prvom u nizu prestižnih filmskih festivala ostati prazan ove godine

Štrajk scenarista i glumaca protiv velikih studija zaustavio je Holivud, s tim da je izgledalo da sve prolazi prilično neprimećeno u javnosti, sve dok ne stigne septembar. Tada u centar pažnje stižu filmski festivali i njihovi crveni tepisi. Venecijanski festival je prvi veliki događaj u kalendaru. Zato su nervozni pogledi producenata okrenuti ka Lidu, koji je obično prepun imena sa A liste i gde su prošlogodišnje ovacije za Timotija Šalamea i Harija Stajlsa tek nedavno utihnule. Organizatori festivala su čekali do poslednjeg trenutka, a onda ipak priznali da “neki glumci i glumice” neće pojaviti na njihovom crvenom tepihu.

Na prvi pogled, zahtevi štrajkača za većom platom u Holivudu izgledaju nerazumni. Nismo li upravo čuli da je Margo Robi zaradila prvih 50 miliona dolara kao zvezda i koproducent hita Barbi, a priča se i da je Robertu Dauniju mlađem plaćeno po 40 miliona dolara za svaki od filmova o Ajron Menu. Međutim, ovde se ne štrajkuje zbog većih zarada za superzvezde, a dva zahteva su ključna. Na prvom mestu, tu su bolji uslovi za ogromnu većinu članova sindikata glumaca (SAG-AFTRA), a to su oni koji dobijaju male uloge ili rade kao statisti. Sindikat takođe poziva na zaštitu prava na digitalnu privatnost gde god se koristi veštačka inteligencija. Kada se naprave skenovi lica i tela glumaca, onda bi, prema pravilima koja traže studiji, novi filmovi mogli da se prave uz pomoć veštačke inteligencije – bez potrebe da se ponovo angažuju stvarni glumci. A to je i te kako zabrinulo superzvezde, i one se u sve većem broju priključuju štrajku “manjih” kolega. Pravila štrajka su takođe jasna: ona sprečavaju izvođače ne samo da glume, nego i da promovišu svoje projekte, bilo na crvenim tepisima ili na dodelama nagradama.

Zboga toga obožavaoci Zendaje ove godine neće moći da je vide u glamuru vrhunskih kreacija niti da joj ovacijama odaju priznanje zbog uloge u drami Izazivači reditelja Luke Gvadanjana. Štaviše, ovaj film (inače s ocenom R) povučen je sasvim iz programa i neće otvoriti festival, kako je bilo planirano. Takođe, producentska kuća Warner Bros. je pomerila premijeru na 2024. godinu, računajući da će se dotle štrajk završiti. Alberto Barbera, direktor Venecijanskog festivala, rekao je da je to „jedini film koji smo izgubili“. Zatim je nastavio da ređa impresivnu listu ostvarenja nekih od najboljih reditelja i zvezda današnjice koji će biti prikazani, što je upravo ona vrsta zavidne postave po kojoj je festival postao poznat. Među filmovima koji će imati svetske premijere na Lidu su Ubica Dejvida Finčera sa Majklom Fasbenderom, zatim Maestro, drugi film Bredlija Kupera u ulozi reditelja, u kojem glumi dirigenta Leonarda Bernštajna. Tu je i favorit, Jadne stvari Jorgosa Lantimosa, sa Emom Stoun, Markom Rafalom i Vilijemom Defoom, pa film Prisila Sofije Kopole sa Džejkobom Elordijem kao Elvisom Prislijem, Predivna priča Henrija Šugara u režiji Vesa Andersona sa Benediktom Kamberbačem i Ralfom Fajnsom, i dugo očekivani biografski film „Ferari“ Majkla Mana, sa Adamom Drajverom, Šajlin Vudli i Penelope Kruz u glavnim ulogama. Pošto se lista budućih filmskih hitova tu ne završava, nema sumnje da će u Veneciji biti mnogo kvalitetnih ostvarenja. Ipak, ostaje pitanje: hoće li nedostajati zvezda i njihovih veličanstvenih promenada na crvenom tepihu?

Holivudski insajderi su već saznali koji bi filmovi mogli da imaju premijeru bez prisustva protagonista. Na primer, striming kompanija Netflix, kojoj je Venecija postala glavna odskočna daska, ove godine donosi Ubicu, Maestra, Čudesni svet Henrija Šugara i još dva filma, čileanski i španski. Poslednja dva neće biti pogođena štrajkom. Međutim, glumačka ekipa u holivudskim filmovima ima dosta članova u SAG AFTRA, i oni bi mogli da dođu u Veneciju u septembru, ali samo kao turisti. Barbera je napomenuo da će moći da dođu talenti iz nezavisnih filmova, tako da crveni tepih „neće biti prazan“.

Na sreću po paparace, ostaju naslovi poput Prisile, Ferarija i “Konačno, zora” sa Lili Džejms i Vilijamom Defoom u glavnim ulogama, te rediteljski povratak Lika Besona u filmu Dogmen, sa Kejlebom Landri Džonsom u glavnoj ulozi.

Uporedo sa javnim dešavanjima, komeša se i iza kulisa. Kruže glasine da producenti već šalju prijave za izuzeće u SAG-AFTRA i da se tamo ozbiljno razmišlja da se bar neki od ovih naslova oslobode pravila štrajka. Međutim, kako primećuju u magazinu Hollywood Reporter, ni ako glumci dobiju zeleno svetlo od sindikata da se promovišu na venecijanskom tepihu, ostaje još jedna prepreka – njihova savest. Moraće sami da odluče, da li žele publicitet pred publikom i fotografskim blicevima ili im je više stalo da pokažu solidarnost sa svojim poznatim i manje poznatim kolegama. – Ako glumci žele da napadnu velike američke studije, što je i cilj štrajka, onda bi bila šteta da male, nezavisne produkcije, odnsno indi filmovi takođe pate, jer oni ne mogu da opstanu bez publiciteta – primećuje Hollywood reporter. Venecijanski festival će, izgleda, ove godine biti ne samo takmičenje filmova i revija premijera, nego i test za mnoge, kako glumce, tako i producente, što bi, sve zajedno, moglo da utiče na najveći štrajk koji je Holivud ikada video.

Foto: Profimedia

Tekst: Milica Đorđević