Rat (ni)je u trendu: Ko tu zapravo profitira?

Za one influensere i zvezde šou biznisa koji preko noći postaju stručnjaci za sve, rat na rubu Evrope nudi pregršt prilika da zarade, od novih pratilaca do novca. Oni su takođe ogledalo kako se mesi, peče i servira svetsko javno mnjenje.

Pitam prijatelje koji su se odselili u Ameriku, zašto su Amerikanci pogasili sve stanice Russia Today na svom tlu? Zar nije direktorka RT u Moskvi već posle prve rakete ispaljene na Ukrajinu podnela ostavku, jer se ne slaže s pohodom sopstvene vlade? I, zar se taj medijski servis ne smatra proameričkim?

Čuj, što ugasiše, odgovaraju mi uglas. Sloboda govora i medija važi samo dok odgovara onima na vrhu, kažu oni, i nastavljaju rafalom retoričkih pitanja: Što ukidaju Dostojevskog na fakultetima? (To nisam znala, znam samo zašto ga Sovjeti nisu voleli). Je l’ znaš da ljudi dobijaju otkaze zato što su Rusi? Ovde su (idu imena tri velika američka grada) zabranili votku u radnjama. Ne daju ni ruskim mačkama da se takmiče. O sportistima da ne počinjemo…

Zanima prijatelje s one strane Atlantika i ponešto odavde. Na primer, da li je istina da je jedna komšijska filharmonija izbacila Čajkovskog iz koncerta? Jeste, ali ne celog, nego pogrešnog Čajkovskog, ukinuli su njegove žalobne arije, a ostavili radosne. Posle smo obavešteni da je bilo još otkazivanja ruskih umetnika u drugim državama, ne samo iz 19. veka, nego i dosta mlađih. Jer, svet na taj način stoji uz ukrajinski narod: revnosno shvata ekonomske sankcije koje su vladari Zapada zaveli Rusiji.

Mojim prijateljima je ostala nerazmrsiva jedino logika nekih naših, ovdašnjih, što su se dočepali naslovnica tabloida, automobila s jakim trubama i ruskih zastava, pa kruže srpskim ulicama i hrabre ruskog predsednika Vladimira Putina da smrvi Kijev. Da uništi glavni grad one iste države koja se žestoko protivila drugoj velesili kada je krenula da mrvi Beograd? Ukrajina je čak Jugoslaviji dala azil za civilno vazduhoplovstvo, ali ko bi se sada toga sećao? Bilo je to pre (tačno) dvadeset tri godine. 

Ako na trenutak ostavimo Balkan po strani – odakle su moji prijatelji otišli tek posle eksplozivnog raspada Jugoslavije – mlađe generacije u takozvanom razvijenom svetu nikada nisu videle rat uživo. Sve što znaju o ratu potiče iz filmova i vesti. A u vestima, dezinformacije bar za prsa vode nad informacijama. 

Da li znamo šta se stvarno događa?

Ostatak teksta pročitajte u našem aprilskom broju magazina Grazia.

Tekst: Milica Đorđević

Fotografije: Youtube, Profimedia, Instagram