Dizajnerska odeća više nije privilegija najimućnijih: Sada je svako može iznajmiti!

Zamislite da haljinu sa potpisom Valentino, koja u proseku staje oko četiri hiljade evra i više, možete da ponesete za dvadeset puta manji iznos. Doduše, samo tokom jednog vikenda, i da se pripazite onih koji ne vode računa da li će nekoga zaliti pićem ili ga opeći cigaretom, ali ipak…

Skupa dizajnerska odeća više nije privilegija samo najimućnijih, zahvaljujući jednom starom izumu, a novom u svetu visoke mode. Reč je o iznajmljivanju. Ono postaje sve popularnije, i zamišljeno je da bi izlečilo zavisnost većine kupaca od brze mode, opšte i stalne želje za novim komadima. Dobro je čak za životnu sredinu, tvrde poznavaoci.

Navikli smo da boravimo u kućama stranaca koje smo pronašli preko Airbnba, da pozajmljujemo knjige iz biblioteka ili preko Kindlea i da koristimo aplikacije poput BlaBla Cara ne bi li podelili troškove putovanja. Odavno su nam dostupne usluge rent-a-cara u stranim zemljama. Ipak, odeću nismo navikli da pozajmljujemo, bar ne za novac. U većini modnih editorijala koje viđate u magazinima, odeća koju nose manekenke jeste iznajmljena, samo za snimanje, s tim što do sada nijednoj od tih devojaka nije bila ponuđena mogućnost da istu tu haljinu može iznajmiti za neki privatni događaj, da je obuče za nečiju svadbu, krštenje ili jednostavno zbog groznice subotnje večeri.

Prvi susret sa iznajmljenom modom imali smo u filmu Seks i grad. Pevačica Dženifer Hadson, u ulozi asistentkinje Keri Bredšo, objašnjava da je najnovija tašna Louis Vuitton njena do četvrtka. Ne znamo da li je bilo moguće iznajmiti LV, Chanel ili bilo koji drugi luksuzni aksesoar te 2008. godine, ali možemo naslutiti odakle su modne kuće današnjice dobile ideju. 

Veliki broj brendova i trgovaca pokreće trend iznajmljivanja odeće pod parolom da je to daleko održivija opcija za svakodnevne kupce. Navikli smo da boravimo u kućama stranaca koje smo pronašli preko Airbnba, da pozajmljujemo knjige iz biblioteka ili preko Kindlea i da koristimo aplikacije poput BlaBla Cara ne bi li podelili troškove putovanja. Odavno su nam dostupne usluge rent-a-cara u stranim zemljama. Ipak, odeću nismo navikli da pozajmljujemo, bar ne za novac. U većini modnih editorijala koje viđate u magazinima, odeća koju nose manekenke jeste iznajmljena, samo za snimanje, s tim  je uveo deo za iznajmljivanje u prodavnici u Ulici Ridžent u Londonu, dok je M&S nedavno najavio da proširuje svoju ponudu na platformi za iznajmljivanje Hirestreet, preko koje je prvi put počeo da daje stvari u zajam pre godinu dana. LK Bennett, John Lewis i Jigsaw takođe su počeli da nude kupcima mogućnost da pozajmljuju umesto da kupuju.

Luksuzna onlajn prodavnica MatchesFashion je upravo lansirala liniju dizajnerske odeće za žurke. Haljina koju potpisuje Paco Rabanne prodaje se za dve i po hiljade funti, a sada se može iznajmiti, na četiri dana, za deset puta manju cenu. Umesto da kupujete modele tašni tipa kesica čipsa ili omot za čokoladicu po ceni od 995 funti sa potpisom britanskog brenda Anya Hindmarch, sada ih možete prošetati za oko dvadeset pet evra po danu.

Slavnim ličnostima se veoma dopada ovakav pristup modi. Nedavno je Kejt Midlton, vojvotkinja od Kembridža, nosila zelenu haljinu Solace povodom dodele nagrada Earthshot u Bostonu, a iznajmila ju je putem platforme Hurr za osamdeset evra. Glumica Prijanka Čopra Džonas i rijaliti zvezda Kortni Kardašijan takođe su velike pristalice iznajmljivanja. 

Kada smo već kod sajtova, najveći igrači na britanskom tržištu iznajmljivanja skupe mode su Hurr i By Rotation. Oni su se fokusirali na luksuzne marke kao što su Ganni i Rixo London, čija se maloprodajna cena kreće oko trista evra. Cena zakupa je obično oko deset odsto od prodajne cene, a zakup traje četiri dana. Takođe, može se dati mala naknada za zaštitu od oštećenja, da bi se pokrilo, recimo, prolivanje vina ili polomljeni šlic.

Tržište rentiranja odeće je u velikoj meri podstakla generacija Z, koja u načelu jeste posvećena pitanjima životne sredine i pravima radnika, ali i dalje želi da ima novu odeću kojom bi se pohvalila na društvenim mrežama. Međutim, sa porastom troškova života u ekonomskoj krizi, potrošači su sve više prinuđeni da biraju između održivosti i cene, odnosno kvaliteta odeće koju žele da poseduju. Imajući ovo na umu, pokazalo se da je 2022. bila ključno vreme za razvoj industrije rentirane mode. Prema kompaniji za analizu podataka GlobalData, predviđa se da će tržište odeće za iznajmljivanje u Velikoj Britaniji do kraja 2023. godine vredeti sto četrdeset dva miliona funti, i da će i dalje vrtoglavo rasti.

KAKO RENTIRANJE FUNKCIONIŠE

Iznajmljivanje radi na više načina. Najčešće je peerto-peer pozajmljivanje, gde ljudi pozajmljuju odeću jedni od drugih, a platforma koja u tome posreduje naplaćuje proviziju zajmodavca, obično oko deset do šetnaest posto za smeštaj njihove garderobe. Zatim, tu je i usluga poznata kao bela etiketa (white label) i ona je sve popularnija. Ovde prodavac, kao što je Jigsaw, koristi platformu za iznajmljivanje da izvrši svu logistiku, ali čini da to tako da izgleda kao da kupac iznajmljuje direktno od brenda. Viktorija Pruv, osnivačica i izvršna direktorka Hurra, objašnjava da njena kompanija koristi hibridni pristup. Uz ogromnu peer-to-peer zajednicu (predmeti moraju biti mlađi od dve godine i da se prodaju za više od sto dvadeset funti), Hurr radi sve neobične, složene delove – organizovanje vraćanja, čišćenje i ponovnu isporuku svake stavke, za više od sto trideset brendova, među kojima je i Hugo Boss. Takođe omogućava iznajmljivanje za trgovce na malo, uključujući Selfridges, John Lewis i, nedavno, MatchesFashion. – Povećali smo prihode sedamsto posto na godišnjem nivou – kaže Pruv.

Sa uglađenim brendiranjem i glamuroznim reklamnim kampanjama, ove platforme personifikuju kupca iz generacije Z i prema njegovom ukusu nude modne komade. Zamislite sada mini haljine ukrašene perjem od 16Arlingtona, visoke štikle iz Prade i malene torbice iz Jackquemusa, dizajnirane za prikupljanje lajkova na Instagramu. Osećaj koji ovakva kampanja stvara je kao da pretražujete u luksuznoj prodavnici, a ne po ormaru nekog stranca. Platforma Hirestrit, koja daje u najam high street brendove, ima skromniji pristup. Osnivačica i izvršna direktorka Izabel Vest kaže da je bila inspirisana da pokrene posao nakon što je shvatila da postoji jaz na tržištu za opciju najma po nižoj ceni. Pored M&S tu ćete naći i French Connection i River Island, a tu su i rasponi veličina od XS do XXL.

KOLIKO KOŠTA IZNAJMLJIVANJE

Porast troškova života je očigledno uticao na popularnost platforme Hirestreet. Pokrenut 2018. godine, sada ima više od 1,5 miliona korisnika. Korisnici biraju komade za iznajmljivanje koji mogu biti njihovi od četiri do trideset dana. Dok se većina platformi fokusira na odeću za događaje kao što su zabave i venčanja, za svoju najnoviju Hirestreet ponudu, M&S se fokusirao na ležernu odeću sa lansiranjem šest kapsula kolekcija pod nazivom kao što su Jesenja toplota i Udobna urbanost.

Cene se kreću od pedeset evra za pet dana do sedamdeset za ceo mesec nošenja iznajmljenog komada. – Tržište iznajmljivanja je široko povezano sa formalnim događajima, ali znamo da je trideset pet odsto M&S kupaca zainteresovano za iznajmljivanje i za neobavezne događaje kao što je vikend – kaže Ričard Prajs, generalni direktor M&S-a. Linija Gradske noći, koja uključuje pantalone širokih nogavica, jaknu od flisa i džemper na bretonske pruge, pokazala se najpopularnijom, i u većini veličina je rezervisana mesecima unapred. Iako svi sajtovi za iznajmljivanje tvrde da se održiva moda nalazi u osnovi njihove ideje, istinu je teško proceniti. Iznajmljivanje može biti način da se izbegne kupovina novog, ali takođe zahteva beskonačan ciklus pakovanja, transporta i čišćenja. Neki zajmodavci posebno kupuju predmete koji su samo za iznajmljivanje i zahvaljujući njima zarađuju i do trideset hiljada evra godišnje. Uz izveštaje o opadanju popularnosti tržnih centara širom sveta i zatvaranju prodavnica, može li iznajmljivanje biti način da se na promenljivom tržištu obezbede luksuzni brendovi za budućnost?

S obzirom da su mnogi od njih rezervisani na različitim sajtovima nedeljama u isto vreme, možda je to rešenje koje industrija traži, a samo vreme i tagovi na društvenim mrežama će pokazati da li ćemo i rent-a-luksuz usvojiti kao neizostavan deo našeg života. Uostalom, ako je mnogo toga lažno, zašto to ne bio bio i osećaj posedovanja najnovije haljine sa potpisom, zar ne? 

Tekst: Aleksandar Nastasijević

Foto: Profimedia