Kapoteove žene: Uzbudljiva priča o mračnoj strani popularnog njujorškog pisca uskoro dobija seriju

I Iako se probio u krug trendi pisaca, sve do sredine sedamdesetih godina 20. veka, Truman Kapote se računao u laku šalu američke književnosti. Još uvek ležeći na lovorikama koje je zaradio kao scenarista filmova Doručka kod Tifanija i Hladnokrvno, bonvivan bez dlake na jeziku izobličio se u karikaturu koja je više pristajala njujorškim tabloidima nego soareu u Pariskoj reviji.

Načet drogom i alkoholom, a dokrajčen samoubistvom majke, Kapote već celu deceniju nije objavio ništa od stvarnog značaja. I javnost i izdavači su već izgubili strpljenje slušajući njegova obećanja da će im predati najkapotijevski od svih svojih romana, pod nazivom Uslišene molitve, i u njemu otkriti najdublje tajne američkog visokog društva. Naime, znalo se da je Kapote bio intimni prijatelj s nekolicinom žena iz vrha njujorške aristokratije. Kako ih je jezgrovito opisao, iako nisu sve bile odgajane u bogatstvu, sve su bile rođene da budu bogate.

Moje labudice, nazivao je on te lepe, elegantne, uticajne, odlično udate, ekstravagantne, a u braku nesrećne žene, povezane složenom mrežom odnosa. Barbara Pejli, Glorija Ginis, Marela Anjeli, Slim Hejvord, Pamela Čerčil, Lusi Gest i Li Radzivil uvele su ga u svet o kakvom je mogao samo da sanja. S njima je išao na lude žurke, krstario na luksuznim jahtama, putovao svetom. Njihovi muževi zbog toga nisu bili ljubomorni jer se znalo da Truman Kapote žudi samo za muškarcima. U druženjima sa svojim glamuroznim muzama on je doznavao mnoge mračne tajne koji su svaki čas mogli izbiti u skandale. A pošto je ujedno bio i pisac u stvaralačkoj krizi, koji je žarko želeo da se i sam uspne na društvenoj lestvici, prijateljstvo je lako bacio pod noge.

Labudice su se pred njim međusobno ogovarale, prepričavale mu najintimnije detalje iz svojih života, a on je sve pažljivo beležio. U glavi mu se već rađao roman koji je video kao krunu svog opusa. Smislio mu je i naslov, Uslišene molitve, ali ga nije dovršio. 

Godine 1975, prvo poglavlje se pojavilo u magazinu Esquire pod naslovom La Cote Baskue, 1965” (restoran u Njujorku gde su se njegove moćne drugarice okupljale na ručku). Knjigu je opisao kao oružje časopisu People: – Tu je drška, okidač, cev i, konačno, metak. A kada taj metak bude ispaljen iz pištolja, izaći će brzinom i snagom kakvu nikada niste videli – bam! Nesrećne žrtve ove pucnjave bile su njegove najbliže prijateljice. Priča je ismevala poslove njihovih muževa i njih same, njihovu sujetu i tugu, pa su tako sve one izgledale smešno. Posledice nedovršenog romana – objavljene tek nakon njegove smrti 1984, od bolesti jetre – sada su predmet nove sezone serije Prevara, sa podnaslovom Kapoteove žene, u režiji Gasa Van Senta. 

Ostatak teksta pročitajte u martovskom izdanju magazina Grazia.

Tekst: Milica Đorđević

Foto: Profimedia