Da li je vreme za liderke

Istraživanje britanskih naučnica potvrdilo je da su države koje vode žene bolje prošle u pandemiji. Zašto je to tako i jesmo li svedoci rađanja novog stila upravljanja u novim krizama?

Pandemija je izgurala u prvi plan staro političko pitanje: Šta čini dobre lidere? Pravi heroji se pokažu u doba krize, pa je još od prvih meseci upalo u oči da su se sa virusom neke države borile vrlo dobro, druge slabije, dok su treće gubile na svim frontovima. Prirodno, najpre se pogledalo ko ih vodi. Odatle su već laici mogli primetiti da su predsednice ili premijerke bile uspešnije od muških kolega. Sada tu činjenicu imamo crno na belo.

Naučnice sa dva britanska univerziteta, u Liverpulu i Ridingu, sprovele su istraživanje nad 194 zemlje i evo njihovih rezultata. SAD, Španija, Italija, Brazil i Velika Britanija imale su najviše zaraženih i preminulih, dok su na drugom kraju skale veoma hvaljene Nemačka, Danska, Novi Zeland, Tajvan, Island i Finska. U prvoj grupi su svi lideri muškarci, a u drugoj isključivo žene. Brzina širenja zaraze

nije bila jedino merilo. Gledalo se, recimo, da li su stanovnici imali slobodan pristup informacijama, te koliko su vlasti bile odlučne u uvođenju karantina kao prve odbrane od zaraze. Žene su i u toj oblasti bile bolje, objavljeno je na blogu Svetskog ekonomskog foruma.

U SIGURNIM RUKAMA

Nemačka pod vođstvom kancelarke Angele Merkel imala je nižu stopu smrtnosti nego Britanija, Francuska, Italija i Španija. Finsku vodi 34-godišnja premijerka Sana Marin sa koalicijom četiri partije, takođe sa ženama na čelu. U ovoj zemlji je bilo mnogo manje žrtava nego u susednoj Švedskoj. Tajvanska predsednica Cai Ing-ven se opredelila za izuzetno temeljan pristup, zahvaljujući masovnim testiranjima, praćenju kontakata i doslednoj  samoizolaciji. Džasinda Ardern, mlada premijerka Novog Zelanda, održala je lekciju starijim kolegama na drugi način – politikom odlučnog i, kako se ispostavilo, veoma efikasnog karantina u koji je stavila celo ostrvo, ne izuzimajući ni sebe.

Jesu li žene uspešniji lideri od muškaraca? Teško je zaključiti samo na osnovu šačice izuzetnih ličnosti koje su se našle u vanrednim okolnostima. Ipak, studija nije slučajno nazvana Lideri u borbi protiv pandemije: da li je pol važan? Britanske naučnice nisu prve koje su primetile da, kada žene uspešno vode neki sistem (država, kompanija, porodica, kućni savet…) nude dragocene primere ostalima i kada krize nema. Zašto je to tako?

Nekim istraživačima je na pamet pao slučaj koji naizgled nema veze sa ovom temom. Kada je američki rok bend Van Hejlen išao na turneje, u ugovoru sa organizatorima koncerata uvek su stavljali istu klauzulu – da im u garderobi stoji puna činija raznobojnih M&M bombona, uz jedan mali uslov, da nikako nema onih u braon boji. Rokeri jesu ekscentrici, ali stvarna svrha klauzule nije imala nikakve veze sa čokoladom. Bio je to test za menadžere, da se vidi koliko pažljivo čitaju i ispunjavaju dugu listu svih zahteva. Najvažnija je bila bezbednost benda, jer su njihovi nastupi poznati po komplikovanoj scenografiji i opremi. Baš kao što su rokeri znali da su u sigurnim rukama ako ne nađu braon bombone u činiji, tako su i žene na najvišem položaju tokom pandemije postale signal da država ima pouzdane institucije i da joj je briga o stanovništvu na prvom mestu.

Nastavak ovog zanimljivog teksta pročitajte u oktobarskom izdanju magazina Grazia.