Princ Filip se stideo svoje majke, a ovo je priča o njoj

Tek u trećoj sezoni Krune došla je do izražaja izvanredna priča o majci princa Filipa.

Do tog trenutka, princ Filip je prikazivan kao samouveren, pomalo i hirovit čovek, ponekad frustriran ograničenjima koja su mu bila postavljena jer se oženio kraljicom.

Ali u epizodi nazvanoj „Bubbikin´s“ – zasnovanoj na nadimku koji mu je dala majka – saznali smo detalje o burnom detinjstvu princa.

Njegova majka, princeza Alisa od Batenberga, bila je pravoslavna monahinja koja je osramotila svog sina, ali je pokazala pravo značenje autentičnosti. Kada je umrla 1969. godine, navodno je dala svu svoju imovinu, ostavljajući poruku za svog sina jedinca u kojoj je pisalo: „Uvek ćeš me naći kad sam ti najpotrebnija“.

Priča o majci princa Filipa bila je „izvan onoga što bi bilo koji scenarista mogao smisliti“, rekao je pisac Krune Peter Morgan. Pišući treću sezonu hit serije zasnovane na Kraljevskoj porodici, Morgan je bio zadivljen njenim fascinantnim karakterom.

Ekscentrična i misteriozna, rođena je kao Alisa Elizabeta Džulija Mari u zamku Vindzor. Udala se za grčko-danskog princa Andreja 1903. godine, dok je još bila tinejdžerka.

Kraljevski par je potom dobio petoro dece – četiri ćerke i svog sina jedinca Filipa. Venčanje je označilo vrhunac njene životne ekstravagancije. Kraljevski biograf Hugo Vikers je kasnije napisao: „Tokom njenog života srušena je praktično svaka tačka stabilnosti“.

Početkom 1920-ih grčka kraljevska porodica je svrgnuta i princeza Alisa i njena porodica morali su da pobegnu u Pariz. Princ Filip je još uvek bio samo beba.

Alisa, „ogorčena zbog ponašanja svog supruga, zavetovala se da njihov sin Filip nikada neće dobiti isti tretman i on je poslat u školu u Engleskoj“, objavio je New York Times. Četiri devojke su se udale za nemačko plemstvo, a princ Endrju ostao u Monte Karlu, nemajući mnogo veze sa porodicom.

Princezino mentalno zdravlje se pogoršalo tokom 1920-ih. Pošto se rodila gluva, osećala se izolovano i počela je da doživljava ’verska priviđenja’, verujući da je bila bliska sa Hristom.

Do 1930. lečena je prvo u Nemačkoj, pre nego što je bez poštovanja protokola bila smeštena u sanatorijum u Švajcarskoj i dijagnostikovana joj je šizofrenija. Bila je odvojena od porodice, uključujući Filipa, koji još nije imao 10 godina.

Lečio je Sigmund Frojd, bilo je izveštaja o tome da je bila izložena primitivnim medicinskim tretmanima, uključujući rendgenske snimke jajnika kao sredstvo za smanjenje libida. Tek 1937. godine princeza se ponovo sastala sa Filipom, na sahrani svoje ćerke – i Filipove sestre – Sesilije, koja je poginula sa suprugom i dvoje dece u avionskoj nesreći.

Posle nekoliko godina napustila je sanatorijum i vratila se u Atinu gde je osnovala pravoslavni red monahinja – monaško društvo Marte i Marije – koje je imalo za cilj obuku sestara za brigu o siromašnoj deci i bolesnima. Prikupila je sredstva za kupovinu dve kuće, jedne za rekonvalescente, a druge za obuku medicinskih sestara.

Kada je počeo Drugi svetski rat, princeza se vratila u Grčku da radi za švedski i švajcarski Crveni krst. Ali rat je podelio njenu porodicu – tri njene ćerke udale su se za istaknute nacističke pristalice, dok se njen sin Filip borio u britanskoj kraljevskoj mornarici. Sama princeza je tokom holokausta sklonila progonjene Jevreje u svoj dom u Atini i posthumno je nagrađena za ovaj čin.

Decenijama je nastavila da živi i radi kao monahinja.

I tu Kruna, u trećoj sezoni, započinje njenu priču. Kada je 1967. u Grčkoj nametnuta vojna vladavina, smatralo se da nije bezbedna i dovedena je u Englesku da živi sa princom Filipom i kraljicom. Do ovog trenutka stara monahinja, bila je sramota za Filipa, koji u jednom trenutku u seriji ​​kaže da mu je samo „tehnički“ bila majka. Rekao je: „Znači da me je rodila“.

Krajem 1960-ih, kraljevska porodica bila je na lošem glasu i trudila se da dokaže svoju vrednost i autentičnost. U četvrtoj epizodi treće sezone serije Kruna, pozivaju ekipu koja pravi dokumentarce  u palatu da ih snima, ali ispadaju smešni u pokušaju dokazivanja autentičnosti.

Tek kada novinar Guardian-a dobije pristup princezi Alisi i kad je u stanju da ispriča priču o izvanrednom životu, porodica doživljava povećanje popularnosti.

Epizoda je pokazala pravo značenje autentičnosti: ko je ima, a ko nema; može li se lažirati i kako se dobija. Prilično je jasno da je princeza Alisa zaista autentična pripadnica kraljevske porodice. Prikladno je proživela svoje poslednje godine u mirnom okruženju Palate, kako u drami, tako i u stvarnom životu.

Alisa je umrla u Bakingemskoj palati 5. decembra 1969. godine. Navela je da je svu svoju imovinu poklonila pre smrti.

Beleška koju je ostavila sinu glasila je: “Najdraži Filipe, budi hrabar i seti se da te nikada neću napustiti i uvek ćeš me naći kad sam najpotrebnija. Sva moja ljubav posvećena je tebi, tvoja stara mama.”

Iako je sahranjena u kraljevskoj kripti u dvorcu Vindzor, njeni ostaci su, prema njenim željama, 1988. godine preneti u Rusku pravoslavnu crkvu Svete Marije Magdalene u Jerusalimu.

U leto 2018. godine princ Vilijam je na kraju turneje po Bliskom istoku izvršio „duboko dirljivu“ posetu grobu svoje prabake. U skladu sa ruskom pravoslavnom tradicijom, Vilijam je uzeo hleb i so na ulazu u crkvu.

1994. godine, kada je princeza posthumno odlikovana, princ Filip je za svoju majku rekao: „Pretpostavljam da joj nikada nije palo na pamet da je njen postupak na bilo koji način poseban. Bila je osoba sa dubokom verom u Boga i smatrala bi da je to potpuno ljudska reakcija prema bližnjima u nevolji “.