Zašto je Sofija Loren odlučila da tumači ulogu stare prostituke?

U 86. godini Sofija Loren je ponovo stala pred kamere, i u filmu sina Edoarda Pontija zaigrala glavni lik koji se već smatra esencijom njenih najvećih uloga     

Nije prvi put Sofiji Loren da igra prostitutku – štaviše, imala je bar pet takvih uloga – ni tragičnu ratnu heroinu, budući da je i sama jedva preživela rat, ali se njen poslednji film izdvaja po tome što spaja obe tematike i ujedno je čini najvitalnijom glumicom u svetu. Posle deset godina pauze, pristala je da stane pred kamere svog sina, režisera Edoarda Pontija, i zaigrala ulogu života. 

Ovoga puta, ona je Madam Roza, Jevrejka koja je preživela holokaust i sada, ostarela i zaboravljena, živi u bedi, a ipak nalazi snage da  bude druga majka deci prostitutki sa kojima je nekada radila na ulici. Među njenim štićenicima je Momo, 12-godišnje senegalsko siroče. Upoznali su se kada ju je dečak pokrao, i, pošto je morao da joj se izvini, njih dvoje uspostavljaju vezu kakvu publika dugo neće zaboraviti.

Filmofili smatraju da je Sofiji Loren ovo najsloženiji glavni lik još od 1977. i “Posebnog dana”. Pred njom je još jedan izazov. Iste te godine, u istoj ulozi Madam Roze, zablistala je velika Simon Sinjore. Novi Pontijev film je tako druga ekranizacija romana Romena Garija iz 1975, čiji je originalni naziv “Život pre nas”.

“Uvek sam bila veliki obožavalac Garijeve knjige. Kada mi je sin predložio ovu ulogu, bilo je to ostvarenje sna. Morala sam da zgrabim priliku” objasnila je Loren magazinu Deadline. “Priča je bogata: u isto vreme zabavna, dirljiva i poetična, ali i veoma savremena, jer se bavi time koliko je važno da se ljudi vide i čuju. To je i izuzetno emotivna priča o prijateljstvu između dvoje ljudi koje na prvi pogled sve razdvaja: rasa, religija, kultura i generacija, a zapravo su dve strane istog novčića. Uživala sam u portretisanju lika Madam Roze. Ona je jaka, ona je krhka, ona je žena sa instinktom za preživljavanje. Mnogo me podseća na moju majku” kaže velika umetnica.          

Edoardu Pontiju, koji je i koscenarista, najvažnije je bilo da se vrati izvoru, samom romanu, kako bi stvorio novu verziju starog francuskog filma. “Moja majka i ja ostvarili smo dva sna kada je reč o saradnji. Prvi je bio “Ljudski glas” (adaptacija monodrame Žana Koktoa), a drugi je ovaj film, jer smo oboje zaljubljeni u oba dela. Uzeo sam Gerijev roman sa noćnog ormarića i ponovo ga pročitao. Shvatio sam koliko je priča i dalje aktuelna – kaže režiser i ističe: U svetu koji je sve više polarizovan, sve više odvojen tolikim silama, društvenim mrežama, politikom, napraviti film u kojem će se dvoje ljudi, koji su potpuno različiti, ipak spojiti putem ljubavi i razumevanja” smatram da je to izuzetno važno. To je ono što nas je nateralo da knjigu prenesemo sa noćnog ormarića na ekran – kaže Ponti.

Za njegovu majku, saradnja je porodična stvar. “Ovo je treći put da radim sa sinom Edoardom. Pravi je poklon raditi sa čovekom koji vas poznaje jednako dobro kao što vi poznajete sebe. On mi daje snagu i sigurnost, neće odustati dok ne dam sve od sebe. Sa njim iza kamere, mogla sam da dam sebe. Ovo je iskustvo koje ću zauvek pamtiti i kao glumica i kao majka” kaže Sofija Loren.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by @rizzoliandisles_fanpage

Ponti potvrđuje da je osećaj obostran. “Ponosan sam na majku, jer znate da je ona neko ko ume da preživi. Ona je punokrvna žena, u najboljem smislu tog izraza. Nikada se neće predati dok ulogu ne shvati kako treba i dok ne dostigne autentičnost lika. U ovom filmu ima mnogo njenih najboljih osobina. Na početku, ona donosi vrlo snažnu vitalnost, na šta sam je navodio u pokušaju da takvu vrstu grubosti i vitalnosti izvuče od moje bake, a njene majke. Baka je bila veoma slična Madam Rosi, vrlo nepristojna, vrlo drska – ali velikog srca. Ali, kada bi se našla u ulozi koja je za nju bila “nepoznata teritorija”, u tim trenucima bi baka gubila razum. Sofija Loren nikada nije imala uloge u kojima gubi razum” kaže Ponti, aludirajući na neke mučne trenutke u novom filmu.

Srce i duša “Života pred tobom” su pre svega scene sa dečakom Momom, a naročito one u kojima komunicira sa Madam Rozom. Neverovatno prirodno ga je odigrao dečak Ibrahima Gveje.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by @cinemalet

“Ponosna sam na svu decu koja su igrala u filmu i, naravno, na Ibrahimu. Ovo je njegov prvi film, ali ulozi je pristupio sa velikom koncentracijom, strašću i emocijama. Svaki dan bi me iznenadio i dirnuo – kaže Sofija Loren. Ibrahima se kao njen najnoviji partner u dugoj karijeri pridružio imenima kao što su Keri Grant, Klerk Gejbl, Gregori Pek, Frenk Sinatra, Vilijem Holden, Čarlton Heston, Pol Njumen, Marlon Brando, Piter Selers, Dejvid Niven, Piter O’Tul. Naravno, Marčelo Mastrojani, drugi najvažniji čovek u njenom životu, i još mnogo drugih.

Pontiju je na audiciju došlo 350 dece. Gveje je nastupio prvi. Režiser kaže da je odmah shvatio da je on pravi za ovu ulogu, ali je ipak održao celu audiciju. U romanu je Momo Alžirac bele puti, dok je Ibrahim crnac. Uz to, potiče iz porodice koja nema nikakve veze sa šou-biznisom i stanuje daleko od dela grada Barija u kojem se svakog dana snimalo. – Ovo je njegov prvi film, ali je došao mojoj majci tokom jedne probe i rekao joj: “Sofija, moram nešto da vam kažem. Teško mi je kad dođem kući posle scena u kojima vas napadam i vređam, stvarno mi se slomi srce kad odem sa snimanja. Da li biste mogli da mi date dozvolu da budem grub prema vama?” A moja majka je rekla: “Apsolutno nema problema. Znamo da je to gluma i neću se uvrediti”. I, od tog trenutka, bio je savršen, što se vidi u filmu. Zamislite šta je instinkt! Nikada nije bio u školi glume. Instinkt da traži dozvolu kako bi mogao da se oslobodi onog što ga koči je neverovatan – zaključuje Ponti. Premijera filma je planirana za Rim krajem oktobra, ali je za sada sigurna samo ona preko Netflixa, 13. novembra. Sofija Loren je u karijeri dugoj sedam decenija snimila oko 100 filmova. Mnogi su postali klasici, a “Život pred tobom” joj je prvi koji se prikazuje preko striming servisa. Ona je i time oduševljena, jer će ceo svet biti publika u isto vreme.

SOFIJIN IZBOR

Kao što je u stari Holivud unela novo shvatanje lepote i seksepila, tako je Sofija Loren išla ka uspehu na drugačiji način od uobičajenog za zvezde 60-tih i 70-tih godina. Izdvojili smo pet momenata koji su dugo bili čuvani u tajnosti. 

1. Prvim filmskim honorarom, za statiranje u holivudskom spektaklu “Quo vadis?”, kupila je očevo prezime svojoj sestri. Otac Rikardo Šikolone je odbio da se oženi njihovom majkom, pa je mlađoj ćerki zabranio da koristi njegovo prezime.    

2. Odbila je da se uda za Kerija Granta, partnera iz filma “Ponos i strast”, a prihvatila tajni brak sa dvadesetak godina starijim režiserom Karlom Pontijem. Ali, pošto Vatikan nije priznavao njegov razvod od prve supruge, par je 1962. proteran iz Italije. Legalno su se venčali u Francuskoj i ostali zajedno do kraja njegovog života 2007. godine.

3. Odmalena vešta kuvarica za brojnu i siromašnu porodicu, Sofija Loren je do danas objavila tri, izuzetno popularna, kuvara sa receptima omiljenih italijanskih jela.

4. Oskar koji je osvojila za “Dve žene” bio je prvi koji je Američka akademija za film dodelila jednoj glumici u stranom ostvarenju.  

5. Redovno vodi lični dnevnik, ali ga spaljuje na kraju svake godine. Tako nećemo saznati da li su bile osnovane sumnje italijanske policije da je krajem sedamdesetih iz Pariza u Rim krijumčarila dela Pikasa, Braka, Kaneleta i drugih majstora, vredne 6,7 miliona dolara, da bi pomogla suprugu da ispravi optužbe za utaju poreza. 

Tekst: Milica Đorđević

Foto: Profimedia