Kako da se svađate na pravi način?

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by playtuşu (@playtusu)

Dosta ljudi, bilo da su parovi, prijatelji, rođaci ili kolege, prepiru se danas kao u gladijatorskoj areni. U toj borbi nema ničeg viteškog. Rasprava ne staje sve dok “pobednik” ne ostavi “poraženog” u prašini, s tim da ni jedna ni druga strana nisu svesne dubokih emocionalnih rana koje trajno oštećuju njihove odnose. Čak i onda, kada se čini da su posle nekog vremena izgladili nesporazume. Zbog toga je izraz “rasprava” izašla na loš glas. A nije uvek bilo tako. Umeće kvalitetne rasprave bilo je veoma cenjeno među obrazovanom elitom širom sveta.  

– Verbalni sukobi ne moraju biti destruktivni. Štaviše, nije uvek poželjno uklanjati ih iz društva – upozorava Dr Hal Šori, klinički psiholog i profesor na Univerzitetu Vajdener u Filadelfiji.

– Rasprava može dovesti do sagledavanja starih problema na nove načine. Može nas osloboditi mesta u kojem smo se zaglavili. Može nam pokazati da se problemi mogu rešiti na drugi način – kaže dr Šori u članku za Psychology Today.

Neslaganja u mišljenju će, jednostavno, biti uvek. Zato je bolje nego razrešiti sukob, naučiti kako se njima upravlja, kako bismo negativnu situaciju učinili produktivnom.

Razmislite kada je rasprava brzo prerasla u svađu, a to znači, u povišene glasove i razmenu optužbi i uvreda. Takav gubitak samokontrole se obično dešava kada neko kaže nešto što naš emocionalni sistem registruje kao napad. Snažne negativne emocije preuzimaju nam sposobnost razmišljanja i podstiču da se branimo tako što ćemo krenuti u – kontranapad. Nije važno da li je pokretač ovog procesa svesno tražio, pronašao i pritisnuo “crveno dugme” ili je to učinio slučajno – i on ili ona će na isti način doživeti naš kontranapad. A tada imamo brzu i besnu eskalaciju, gde stvarni cilj sukoba brzo ispliva na površinu. Ova faza svađe se često odvija bez obzira na prvobitno izgovorenu reč.

Šta se ovde dogodilo? Ponekad je najbolje gledati obrasce na najjednostavniji način. To znači da treba razumeti ljudski um i način na koji on registruje pretnje i obrađuje informacije. Naš mozak je snabdeven delom koji je odgovoran za otkrivanje pretnji u životnoj sredini i odlučivanje da li su one stvarne ili ne. Ako utvrdi da je pretnja stvarna, brzo će osloboditi adrenalin da bi nas pripremio za borbu ili bekstvo.

– Ovo nazivam „primanjem emocionalnog udarca”. Od njega se ne osećamo dobro. Lice obliva rumenilo ili nam nešto pritiska grudi. Osećamo potrebu da uklonimo pretnju. Uzvratni napad s udarcem ispod pojasa, isticanje da druga osoba radi još gore stvari ili čak direktno vređanje – u tom trenutku izgleda kao dobra ideja. To je zato što su ova negativna ponašanja pokušaji da se regulišu emocije. Drugim rečima, ako eliminišemo pretnju ili je barem umanjimo, verujemo da će užasni osećaj takođe nestati ili se umanjiti. Sve ovo izgleda jednostavno i moglo bi uspeti – osim što druga osoba radi istu stvar te brzo pokreće još jedan napad – objašnjava dr Šori.

Dobra vest je da se ceo ovaj destruktivni niz može eliminisati ako ispunite samo jedan uslov: naučite da primite udarac.

Šta bi se desilo kada bismo osetili napad tih groznih emocija, ali bismo samo stajali i upijali udarce? Ako bismo odvojili trenutak da udahnemo i saberemo misli, mogli bismo da lošu situaciju preokrenemo u produktivnu. Izgleda vam kao povlačenje i kukavičluk? Naprotiv. Upravo to je čin hrabrosti. Ne treba nam hrabrost da pobegnemo od rasprave niti da krenemo u kontranapad. Dakle, naučite da se borite časno i budite pametni ratnik.

Američki indijanci su imali taktiku zvanu “bodovanje udaraca”. Tokom plemenskih ratova brojao se se svaki udarac zadat neprijatelju, ali se znakom krajnje hrabrosti i časti smatralo ako se ratnik, umesto da ubije protivnika, približi dovoljno da mu zada udarac, rukom ili oružjem, i povuče se, ostavljajući ga zapanjenog, ali živog. Naravno, ako neko “boduje udarce”, nekakav udarac će primiti i druga osoba. Ponekad je najbolje da uradite upravo to, da stanete i primite emocionalni šamar – tojest, nemojte zadati udarac iz sve snage. Samo  registrujte to iskustvo. Ovo se može činiti protivnim nalogu intuicije, ali zauzimanje ovakvog stava nije propuštena prilika da se zauzmete za sebe. Naprotiv. Može vam omogućiti da održite ravnotežu i zadržite ličnu moć u odnosu na drugu osobu. Sledeći put kad vas neko ošine tako jako da se osećate ranjeno, odvojite sekundu da udahnete, registrujte udarac koji ste upravo primili, saberite misli i mirno recite nešto poput: „Jao. To me je zaista povredilo “. I ne govorite ništa drugo. Samo sačekajte trenutak tišine i pustite da emocionalni talas popusti.

A kada se to dogodi, imate čitavu skalu mogućnosti između dve krajnje tačke: da dostojanstveno napustite arenu i ponovo počnete razgovor, ali na način koji može dovesti do razrešenja stvarnog uzorka sukoba.

– Svestan sam toga da nas je društvo većinu nas uči da ulazimo u posredne komunikacije, odnosno da ljudi nisu navikli da razgovaraju jedni s drugima na ovaj način. Ali, u opisanoj situaciji, naš odgovor ne bi bio kontranapad. To je, jednostavno, izjava istine kojom se priznaje da je udarac stigao i da smo ga osetili. Ovo pokazuje drugoj osobi koliki uticaj ima na nas i može nam omogućiti da počnemo iskreno da razgovaramo o stvarnom problemu umesto o smešnim detaljima, sitnim uvredama i sećanjima na stare, nezaceljene rane – a zbog njih obično i završimo u sukobu – zaključuje psihoterapeut Hal Šori. 

Indijanska taktika

Istorijski izveštaji opisuju indijanske ratnike koji se vezuju za kolac uoči borbe prsa u prsa. Stajali bi, suočili se sa napadom i ne bi pobegli. Bili su spremni da podnesu udarac, koji je često imao za posledicu sprečavanje daljeg širenja sukoba.

Tekst: Redakcija magazina Grazia

Foto: Pexels.com