Bez žena na selu nema budućnosti

Svedoci smo zanimljivog paradoksa u Srbiji: sa jedne strane, čitave gradske porodice odlučuju da novi život potraže u poljoprivredi, a sa druge, već decenijama, da ne kažemo, još od socijalističke Jugoslavije, govori se o odlivu stanovništva iz sela u grad. O ovoj pojavi, kao i o drugim “vrućim” pitanjima, poput položaja žena na selu, Grazia.rs razgovara sa Jelenom Blagojević, državnom sekretarkom u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srbije.

U procesu prelaska iz grada u selo, čini se, prednjače žene. Šta biste rekli, šta građan(k)e privlači selu?

Užurbanost grada sa sigurnošću može da zameni seoska idila. Prethodnih godina imamo zabeležen rast mladih ljudi i čitavih porodica koji se vraćaju na selo i bave poljoprivrednom proizvodnjom i preradom. Sa sigurnošću mogu da kažem da su to mladi, hrabri i odlučni ljudi koji vide budućnost u selima. Vlasnika poljoprivrednih zemljišta u Srbiji čine 12% žena, dok u Evropi one čine svega 29%. Ove žene, rame uz rame sa muškarcima, vredno su i predano posvećene najtežim poslovima u poljoprivredi. Bez žena sa sela, bez sumnje, društvo ne može računati na prosperitet i sigurnu budućnost.

Na koji način Ministarstvo poljoprivrede ohrabruje ljude da ostanu, kakve im podsticaje nudi?

Selo se oduvek razlikovalo u ekonomskom i kulturnom pogledu. Razlika između seoskog i gradskog života određena je brojnim faktorima. Ukoliko se osvrnemo na istoriju, činjenica je da su se kretanja ljudi odvijala iz pravca sela ka gradu, gotovo da nikada nije bilo obrnuto. Istina je da su gradovi uvek bili centri za održavanje društvenog života ali se ne mogu složiti sa tvrdnjama da je grad potlačio razvoj i ekonomiju sela. Mi kao Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede aktivno radimo na jačanju sela i razvoju njihovog punog potencijala.

Ministarstvo pruža mogunost korišćenja ogromnog broja subvencija koje osnažuju i unapređuju poljoprivredne proizvođače i preduzeća.

Kakva su vaša iskustva sa radnih putovanja, kako ih upoznajete sa mogućnostima konkurisanja za podsticaje u poljoprivredi, za šta su žene sa sela najviše zainteresovane?

Tokom prethodne godine obišla sam veliki broj seoskih domaćinstava širom Srbije. razgovarala sam sa ljudima koji tamo žive I rade. Posebno me ohrabruje činjenica da veliki broj žena bilo da su nosioci poljoprivrednog gazdinstva ili ne aktivno učestvuju u svim procesima poljoprivredne proizvodnje i prerade. Često su žene inicijatori mnogih inovacija, programa i idejni tvorci različitih projekata koje ova domaćinstva sprovode. Rešenje nepovoljnog položaja u kom se nalaze žene u ruralnim područjima je primarno u obrazovanju, informisanosti, ekonomskom osnaživanju i pristupu finansijskim sredstvima. Ono što se takođe pokazalo izuzetno delotvorno je upravo rad na terenu koji podrazumeva ulazak u domove, direktan razgovor sa ženama kao i davanje informacija koje su im od velikog značaja za dalji rad. Mi smo kao Ministarstvo otvoreni za saradnju i podršku u svakom trenutku o svim pitanjima koja se tiču poljoprivrede.

Kako biste opisali položaj žene na selu? Šta Ministarstvo radi kako bi taj položaj unapredilo, šta čujete od samih sagovornica, čime su zadovoljne, a šta im nedostaje?  

Ženama je veoma teško da usklade radnu i porodičnu funkciju. Pored toga, seoskim ženama je ograničena mogućnost zapošljavanja, obrazovanja i ekonomskog osamostaljivanja. Međutim, njihov položaj se u velikoj meri promenio u odnosu na prethodni period. Žene su sve više nosioci poljoprivrednih gazdinstava, udružuju se i u sve većem broju koriste podsticaje našeg resora. Prošle godine smo prvi put obeležili Međunarodni dan žena sa sela. Program je predstavio širinu i raznolikost ženskog stvaralaštva, lepotu njihovog umeća koje se prenosi sa generacije na generaciju. To su vredna znanja i veštine koje se zahvaljujući vrednim rukama žena sa sela pretvaraju u čistu umetnost.

Verujem da ćemo i u ovoj godini odlučnim merama dodatno ojačati njihov položaj u društvu. 

Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli u karijeri, kako ste ih rešili? Na šta ste posebno ponosni?

Svaka žena je pred izazovom da li će biti ozbiljno shvaćena, da li će se verovati u njene profesionalne veštine, upornost i istrajnost. Kada se jednom potvrdite, poverenje koje osvojite ostaje zauvek. Nisam neko ko se povlači pred problemima. Izazovi su test za kreativnost, za brzo razmišljanje, za inovativna rešenja. Ja mislim da mirna voda uspavljuje.

Koje su lične osobine potrebne ženi da bi se bavila politikom?

Na prvom mestu da zna šta želi. Iskrenost prema sebi je osnova ne samo uspeha ili respektabilne karijere, već zadovoljstva uopšte. Radite ono što želite da radite, a ne ono što od vas očekuju drugi. Kada ste sa tim načisto, slede istrajnost, posvećenost i samopouzdanje. Radite bez kakulisanja, ne tražite prečice. Ne obavljajte stvari rutinski već ih sagledajte iz svih uglova. Ne ustežite se da svoj stav izgovorite naglas. Radite na sebi kad god imate vremena za to. Uvek se može naučiti više, usavršavati, saznati novo. To je osnova profesionalne izuzetnosti.

Da li su se vremena promenila, kako muškarci prihvataju uspešnu ženu u svom okruženju?

Sve bolje! Svet se kreće svojim putem i to se ne može ignorisati. Čak i balkanski muškarci polako odustaju od predrasuda u koje su verovali vekovima. Kolegi koji je zadovoljan sobom i siguran u svoje profesionalne sposobnosti, podjednako kompetentna koleginica može samo da imponuje.

S obzirom na odgovornost koju nosi pozicija državnog sekretara, kako uspevate da uskladite karijeru sa privatnim životom? Kako pronalazite vreme za porodicu i kako koristite slobodno vreme?

Da, to pitanje se po pravilu postavlja ženama, gotovo nikada muškarcima. Tri su elementa pobedničke strategije: vaša volja da uspete, dobra organizacija, podrška i poverenje porodice.

Da li ste imali prilike da razgovarate sa mladim ženama koje se još školuju, a razmišljaju, ostati ili otići? Šta biste im savetovale, koji je prvi korak u gradnji uspešnog života pošto steknu diplome?   

Naravno, prvenstveno u malim sredinama. Često su nesigurne čak i kada znaju šta žele. Zbog toga edukaciju smatram ključnom. Edukacija žena u ruralnim predelima jedan je od prioriteta Ministarstva poljioprivrede. Savetujem ih da se bore za svoja uverenja, za svoje ambicije, planove. Trudim se da ih ohrabrim dobrim primerima i podsetim da smo same odgovorne za svoje izbore.

Razgovarala: Milica Đorđević

Foto: Mirko Tabašević