Ida Prester: Nasmeši se kad me vidiš

Elokventna, zabavna, beskrajno kreativna, ali i jasna i glasna u svemu iza čega stoji, Ida Prester neguje istu takvu, autorsku muziku, putem koje prenosi svoje ideje, boje i parole. Njen spot za pesmu “70”, koji  pronalazi i ističe lepotu života u trećem dobu nasuprot “teroru mladosti”, koji od nas stvara poklonike problematičnih trendova, a početkom juna očekuje nas na koncertu u Bitef Art Café-u. Sve ovo je dovoljan povod za razgovor sa hrvatskom pevačicom, TV voditeljkom, kolumnistkinjom, diplomiranom ekonomistkinjom, suprugom i majkom, o njenom svetu u boji.

Vi ste autenitični, prepoznatljivi i drugačiji. Kako to utiče na uspeh u svetu koji se često priklanja “copypaste” tendencijama?

Ne ganjam ja neki uspeh, a da ganjam, radila bih sasvim drugačiju muziku. Meni je važno samo da ispričam svoju priču, najbolje što znam. Dok nemam priču, neku jasnu inspiraciju koju moram izbaciti – ne radim, ne pevam, ne stvaram. Kad je dobijem, onda mora biti onako kako sam je zamislila i bez ikakvih kompromisa. Tako mi jedino ima smisla.

S obzirom da ste kompletan autor, koliko ste lični u onome što radite? Kakvu poruku prenosite putem svoje muzike?

Tekstovi su osnovni sastojak, njima posvećujem baš puno pažnje. Sve moje pesme su jako lične, u svima delim deo svog sveta i svojih vrednosti.

Koliko vam je ljubav važna u životu?

Ljubav je jedina važna. Ostvarena, neostvarena, zamišljena, osvojena. Bilo kakva, samo da raste s nama. Bez toga, ništa nema smisla.

Umemo li da volimo i radimo bez interesa, iskonski iskreno ili smo to zaboravili? Da li je kalkulacija postala važnija od čiste sreće i unutrašnjeg zadovoljstva?

Ma, umemo. Samo se moramo podsetiti.

Vi ste supruga i majka koja se nikada nije odrekla sebe, svojih snova i karijere. Kako vam u tome pomaže porodica? 

Razumevanje je ključ. Moj život je lud, radim petnaest stvari odjednom i više sam na putu nego kod kuće. Da nemam familiju koja veruje u moje snove i prati me u ostvarivanju, danas ne bismo vodili ovaj razgovor. Nije uvek idila, imamo mi i teških faza i rasprava. Ali, divno je kad imaš nekoga ko ti daje vetar u leđa i dopušta da budeš ono što jesi.

Hoće li „Ljubav spasiti svet“ kako pevate, ili je to samo fraza?

Hoće. Ako baš nešto gadno ne zeznemo, pa zakasnimo.

Vaša muzičko-vizuelna estetika neodoljivo podseća na osamdesete. Kakvu vrstu inspiracije pronalazite u tim godinama, koje su, po mišljenju mnogih, bile najproduktivnije u oblasti pop kulture, domaće i svetske?

Odrasla sam u tim godinama i to me je odredilo, priznajem. Obožavam muziku 80-ih, jer je bila toliko topla, emotivna, a opet duhovita i autoironična. Mislim da danas muzici nedostaje autoironije, svi žele da budu opasni, bogati i ozbiljni. Osamdesete su bile godine kiča i preterivanja, ali sa nekom zdravom distancom, i uz puno zafrkancije.

Put do Ide Prester kao solo umetnice vodio je preko bendova Lollobrigida, Maika, kao i alter ega Frau Casio. Šta je zajedničko svima njima i koji koncept najviše odgovara vašem senzibilitetu – gde je Ida najviše Ida?

Verovatno baš sad – u Idi! Bend Lollobrigida je bio moj punk početak, kroz Frau Casio i Maiku sam se tražila, a u zadnjem razdoblju solo stvaranja, napokon i našla. Zato mi pseudonimi više ne trebaju. To sam ja, to su moje ideje, boje i parole, pa kome milo, kome drago.

Šta privatno volite da slušate, a ko su izvođači koji su u kreativnom smislu najviše uticali na vas?

Kreativno su uticali mnogi – od Majkla Džeksona, Ladytrona, Yeah Yeah Yeahs, Metronomy-ja do francuskog popa. Slušam i puno plesne instrumentalne muzike, ali je moj pravac i dalje indie pop. Dakle, melodična pevna muzika, koja bi u mom svetu trebala da bude radijski mainstream, ali ispada da je teški underground. Takve su sve moje pesme.

Sarađivali ste i sa pojedinim autorima i izvođačiima koji su pripadnici nove generacije. Kakvo mišljenje imate o aktuelnoj muzičkoj sceni i koga bi od izvođača izdvojili?

Sarađivala sam s Fantomom i Pocket Palmom, potom mladim producentom Last95, kao i Sergiom Loungem… Scena je nikad bogatija i ima za svakog ponešto. Klinci rade super stvari, a danas im je lakše da dođu do snimke i tehničkih uslova. Jedino je šteta što malo tih bendova dođe do šire publike, pa izgube entuzijazam i neretko nestaju. Ali, oni koji ostanu, tu su iz pravih razloga.

Modno ste osvešćeni iako ne pratite trendove. Kako biste definisali svoj modni stil? Koliko vam je ta vrsta kreativnog izraza važna?

Moda je za mene igranje. Volim šarene, ekstravagantne kombinacije, posebno za scenu. Privatno sam puno smirenija, ali i tada volim “začiniti” nekakvim zabavnim detaljem. Svaka moda šalje poruku, a moja je – opustite se, samo chill i uživanje u životu. Ljudi se nasmeše kad me vide, meni je to najlepša reakcija.

Ostatak intervjua pročitajte u našem rođendanskom broju!

Foto: Vladimir Miladinović

Tekst: Bratislav Mihailović