Kako da uskladite privatni sa poslovnim životom – ako ste žena

Nakon završetka stomatološkog fakulteta, doktorka Jelena Glavinić, koja je sada i na specijalističkim studijama iz oblasti hirurgije glave i vrata, prepoznala je lepotu i posebnost profesije anti-aging lekara. Svoje prve edukacije u oblasti estetske medicine, mezoterapije i anti-aging medicine započinje u prestižnim institucijama u Milanu, i od tada kontinuirano radi na ličnom usavršavanju, budući da se znanja i tehnologije u ovoj oblasti neprestano razvijaju. Pored velike posvećenosti i ljubavi prema poslu i pacijentima, razvoja biznisa, zalaganju za primenu anti-aging medicine u službi zdravog starenja, doktorka Jelena Glavinić slobodno vreme najviše voli da provodi sa svojim suprugom i decom. Takođe, veliki je ljubitelj fitnesa, kik-boksa i plesa, posebno latino-američkog, koji je dugi niz godina profesionalno trenirala i osvajala prve nagrade na takmičenjima širom sveta. 

Sa Jelenom, ženom čija nas je priča inspirisala i motivisala na ostvarivanje sopstvenih ciljeva, razgovarali smo o njenom razvojnom putu, malim tajnama uspeha, ali i važnosti porodice za kompletan i ispunjen život.

Osnivačica ste klinike dr Jelena Glavinić i farmaceutske kompanije GPHARM, koja se bavi distribucijom medicinskih sredstava i lekova, a ujedno je i eksluzivni predstavnik za Srbiju i region jednog od vodećih brendova na polju estetske medicine, plastične i rekonstruktivne hirurgije – Promoitalia Group iz Milana. Kako je izgledao vaš put do uspeha? Šta vas je inspirisalo i motivisalo da dostignete ovako visoku lestvicu u karijeri?

Prvo, hvala na lepim rečima, i na prilici za intervjuom. Doživljavam to prvenstveno kao priliku da dam skromni doprinos razgovoru na temu žena i karijera; žena i nauka; što svakako odavno više nije tabu tema, živimo u 21. veku – brojne su velike i uspešne žene obeležile naše doba, i veoma sam srećna što su se stvari na ovom polju značajno promenile. Sve je više žena koje su uspešne u biznisu, koje su na menadžerskim pozicijama.

Moj put u karijeri je, čini mi se, izgledao baš onako kako je trebalo da izgleda – redosled penjanja na, kako kažete, lestvici uspeha, posložio se na taj način da je svaki korak vodio sledećem. Nakon studija, usavršavanje u oblasti estetske medicine, edukacije, vizija klinike koja će obuhvatati ne samo estetsku medicinu, već i stomatologiju, dermatologiju, kozmetologiju – klinikom Dental&Aesthetic Glavinić se zaista ponosim, potom otvaranje farmaceutske kompanije za promet medicinskih sredstava i lekova, koja je unapredila i rad same klinike, jer je između ostalog i distributer proizvoda koji se primenjuju u estetskoj medicini, i uz sve to nastavak formalnog obrazovanja na specijalističkim studijama na Maksilofacijalnoj hirurgiji, što opet stvara novu viziju o razvoju biznisa u budućnosti. Dakle, jedno je zaista vodilo drugom. I ono što je najvažnije – moj put do uspeha je ogledalo mojih ličnih želja, afiniteta sa jedne strane i verovanja da su one sasvim ostvarive sa druge strane. Onda su logičan nastavak rad, trud, posvećenost u jednom višegodišnjem kontinuitetu, osluškivanje šta je to što me pokreće – kod mene je to uvek bila nauka, ali i praćenje inovacija i trendova, koji potom postaju inspiracija i motivacija za razvoj biznisa. I tako svaka žena može da oslušne sebe i da prepozna svoj put do uspeha.

Iz vašeg bogatog iskustva, kakav je položaj žena u biznisu danas? Postoji li neki segment koji ipak treba unaprediti?

Mislim da je položaj žena u biznisu danas neuporedivo bolji nego pre ne tako mnogo vremena. Sve je više uspešnih, genijalnih dama, u različitim oblastima i branšama, koje svojim primerom pokazuju da žena može da bude uspešna na više frontova istovremeno. Da može da bude i posvećena majka, i supruga, ali i da bude profesionalno ispunjena, i da smo odavno prevazišli tu rodnu podelu da je biznis “muška stvar”. Jednostavno se više ne govori o uspešnoj poslovnoj ženi kao o nekom izuzetku i moje je mišljenje da uspešnim ženama treba dati što više medijskog prostora, upravo kao što je i vaš manir recimo, jer je to najbolji primer da se osnaže, ohrabre one žene koje možda nedovoljno veruju u sebe.

Podrška i pozitivni primeri u životu uvek znače, i to je eto segment koji se može dodatno unapređivati, razvijati, kroz različite programe podsticaja žena preduzetnica, predavanja, workshop-ove o recimo liderskim veštinama itd. I najviše to neko približavanje priča njima sličnima – žena koje su takođe majke, zatrpane obavezama, a uspešno su se otisnule put ostvarivanja karijere. To je ono što bi ih možda najviše inspirisalo. Da ništa nije bauk, ali da su naravno neophodni trud i posvećenost. I imati viziju.

U vezi sa prethodnim, žene često trpe pritisak jer pored karijere žele da se ostvare i kao supruge i majke. Vi ste uspeli da “pomirite” oba, i porodicu i karijeru – koliko je to bilo izazovno? U kom trenutku ste odlučili da nastavite rad na sebi i usavršavanje?

Drago mi je da ste “pomirite” stavili pod navodnike. Jer tu zapravo, između ta dva životna polja – porodičnog i karijere ne bi trebalo da postoji bilo kakvo mirenje. Jasno mi je da žene trpe pritisak, ali ako pođemo od toga da je prirodno da imamo želju da se ostvarimo i kao majke i u poslu koji volimo, onda jedno samo treba da podstakne drugo, da bude motivacija. Kod nekog to ide jednim redosledom, kod drugog drugim, ali je bitno da jedno ne sapliće drugo, zaista. Evo iz mog primera – nakon osnovnih studija sam se ostvarila kao supruga i majka, onda je usledilo nadograđivanje znanja, započinjanje i razvoj biznisa, pa ponovni ulazak u nauku sa upisom specijalističkih studija iz Maksilofacijalne hirurgije. I jedno ne potiskuje drugo, može biti teško, može biti naporno, to je druga tema. Ali, može se postići. Tako da kod mene nije postojao neki trenutak odluke da ću da nastavim rad na sebi, to se nekako uvek podrazumevalo, ali nisam ni jednog trenutka mislila da sve mora odmah i sada. Uostalom, nikad nije ni moguće ostvariti sve i odmah, treba biti strpljiv. Nekad se neke stvari stave na privremen “stand by”, ali to ne mora da podrazumeva permanentno stanje.

Zato bi moja poruka ženama koje žele da nastave sa razvojem i radom na sebi, između ostalog, bila i da ne treba da imaju osećaj da sa nečim kasne, ako su odlučile da u nekom momentu pauziraju, iz bilo kog razloga. Sve dolazi u svoje vreme. I biznis ideji je potrebno vreme da se rodi, i viziji da dobije svoje jasne konture. Tako je bilo i kod mene. Kada sam tek započela sa usavršavanjima na polju estetske medicine, sigurno da nisam mogla da odmah vidim i otvaranje farmaceustke firme pored klinike itd. Što više radimo na sebi, to nam postaje jasnije koji je to naš poslovni put kojim treba da koračamo, i naravno postajemo sigurniji u sebe.

Šta vas je najviše privuklo estetskoj medicini? Zašto ste odlučili da se bavite baš ovom oblasti medicine?

Često su drugi imali komentar za mene da sam po prirodi esteta. Moje mišljenje je da svaka žena to u svojoj biti jeste, tako da je meni kao ženi koja voli da se neguje, da bude negovana, koja vodi računa o svom izgledu, a pritom sam i obrazovanjem u medicini, estetska medicina odmah postala primaljiva. I postoji tu još jedan momenat – estetska medicina je jako dimanična oblast, inovacije u njoj su imperartiv, kao i praćenje novih trendova, kako biste mogli da pružite najbolji kvalitet i uslugu pacijentima. I to je ono što sasvim odgovara mom senzibilitetu. Takođe, smatram i sa stanovišta biznisa da je bitno prepoznati momenat akteulnosti, ali je bitno da se u tome i vidite. To se sve nekako kod mene uklopilo. I naposletku, moram da dodam, da je i satisfakcija u radu sa pacijentima važna – oni, naravno, žele da budu zadovoljni svojim izgledom. Pored brojnih bitnih faktora koji su ključni da se u svojoj koži dobro i osećamo, fizički izgled odnosno to koliko smo negovani, takođe doprinosi.

Sjajan je osećaj kada vidite da ste doprineli da se pacijenti nakon određenog tretmana, antiage procedure, osećaju dobro, da su zadovoljni. Naravno, ne postoji čarobna formula koju je moguće primeniti na svakog pacijenta jednako, zato je razgovor sa svakim ponaosob važan, da razumete kako pacijent sebe vidi u ogledalu, šta bi želeo da promeni, I što je najvažnije da ga stručno i adekvatno posavetujete. I još jedna veoma važna stvar koju treba istaći – estetska medicina ne treba da menja lični opis, ona je tu da nam pruži vrhunsku negu i mogućnost da zadržimo svoju mladolikost, i da određene nedostatke korigujemo.

Kako je izgledao vaš put “od ideje do realizacije” kada je u pitanju otvaranje vaše klinike i farmaceutske kompanije?

Da, to je taj put od ideje do realizacije kog često nismo ni svesni koliko nam izazova donosi dok ga prelazimo, jer smo fokusirani na ostvarivanje željenog cilja. Tek kasnije nam tu stvari, sa određene distance, postaju jasnije. Dakle, ideja nije manjkalo, prirodno se jedno nadovezivalo na drugo. Nakon osnovnih studija je usledilo prepoznavanje estetske medicine kao one koja donosi potencijal za razvoj biznisa i brojne edukacije i usavršavanja, praćenje trendova, inovacija. Otvaranje klinike je podrazumevalo i afirmaciju iste, sticanje i zadržavanje poverenja kod pacijenata. Potom, s obzirom na to da Poliklinika dr Jelena Glavinić ne podrazumeva samo estetsku medicinu, već i stomatologiju, kozmetologiju, dermatologiju, to sve znači da treba da pronađete i adekvatne i stručne saradnike u ovim oblastima. I jedan vrlo izazovan momenat – dok je kod nekih drugih poslova i profesija poželjno da ste mladi, kada idete kod lekara nekako tu pacijent više želi da vidi nekog sede kose, tako da kažem. Nije lako steći poverenje i uveriti nekog u svoju stručnost kada ste mlad lekar. Sve su to izazovi. Nije bilo jednostavno ni da se desi taj prvi pacijent koji će dozvoliti da bude prvi. Potom birokratski izazovi, kako se plasirati na tržistu, kako se izdvojiti. Ipak, svakodnevna posvećenost i stručnost na kraju dovedu do željenog statusa.

Potom je prirodno usledio i sledeći korak – želela sam da na klinici svojim pacijentima pružim najbolji kvalitet, pa je tako usledila i potraga za takvim proizvodima. A onda se rodila i ideja – pa zašto ja ne bih bila distributer proizvoda za estetsku medicinu, i tako povezala dve oblasti, i ujedno unapredila poslovanje u svim segmentima?

Naravno, to je onda značilo otvaranje nove firme – GPHARM, u domenu farmacije, kako bih mogla uopšte da budem distributer medicinskih sredstava i lekova. Potom detaljno istraživanje, koji su to brendovi koji pružaju vrhunski kvalitet, a imaju i širok portfolio proizvoda. Tako sam došla do Promoitalia Group, sa sedištem u Milanu. Promoitalia Group je jedna od vodećih kompanija na svetskom nivou u ovom domenu, sa sjajnim renomeom i kvalitetom svojih proizvoda – u pitanju su hijaluronski fileri, mezoterapijski kokteli i drugi proizvodi koji se koriste u antiage-ingu, sa inovativnim formulama koji prate trendove estetske medicine, i krajnjem korisniku – pacijentu, pružaju vrhunski kvalitet. I to je onda bila ta dobitna kombinacija – vrhunski proizvodi koje ću primenjivati na svojoj klinici, kao i distribucija istih. Potom je usledila reakcija okoline u maniru: “Pa kako sada misliš da dođeš do njih, da stupiš u kontakt sa osnivačem i generalnim direktorom, to je kompanija sa predstavništvima širom sveta, što misliš da bi im baš saradnja sa tobom bila u ovom momentu interesantna?”

U principu, mogu da razumem ova pitanja, ali negde za mene nikad nije postojala rečenica da nešto nije moguće. Uvek treba dati sve od sebe, onda znate da ste uradili sve što je do vas, pa iako ne uspete nemate za čim da žalite, jer znate da ste iscrpeli sve mogućnosti, i to bi bio moj savet drugima. I tako se desilo i to – odlazak u Milano, danima sastanci, ugovori, dogovoreno partnerstvo i predstavništvo i distribucija za Srbiju i zemlje Balkana za Promoitalia porfolio. I sve to u jako kratkom periodu. U roku od manje od 3 meseca nakon otvaranja firme, već smo organizovali i veliki kongres u Hiltonu za doktore Gala Night kako bismo se predstavili na tržištu, a potom i započeli sa radom. I tako je otprilike, za sad, izgledao taj put od ideje do realizacije. Sada GPHARM posluje jako uspešno, a pored Promoitalia portfolija distribuira i medicinska sredstva par drugih proizvođača i brendova.

Koju prepreku biste izdvojili kao najznačajniju za ostvarivanje uspeha, a koji trenutak vam je doneo najviše zadovoljstva?

Nema prepreka! (smeh) Nekako ja to odmah vidim kao zadatak, kao jednačinu koju treba rešiti. Moji zaposleni to znaju – da sam perfekcionista, i da kod mene u rečniku zaista ne postoji reč nemoguće!

Zanimljivo je da ste se i sami edukovali na polju marketinga. Kako promovišete svoj rad?

Da. Tu se vraćamo na onaj deo kako je izgledao taj moj put izgradnje, da kažem, reputacije pre svega same klinike. Mislim da čovek kojim god poslom da se bavi, mora da bude svestan konteksta, i uostalom da ga iskoristi. Naše doba je digitalno doba, i moramo zauzeti parče svog “digitalnog neba”. S obzirom na to da sam ja nekako zaista toga bila i svesna, bilo mi je jako važno da se sama edukujem na polju digitalnog marketinga, da shvatim važost tog klika, ali da ni jednog momenta ne postanem nesvesna da iza svakog klika mora da stoji kredibilitet u smislu kvaliteta onoga što mi pacijentima na našoj klinici pružamo. Moram priznati da mi je bilo jako zanimljivo da steknem znanja u ovoj oblasti, uspela sam da izgradim jednu armiju pratilaca na društvenim mrežama. Sjajno je onda kada vidite rezultate tog angažovanja, u smislu razvoja posla, reakcije pacijenata. I to je ujedno moja preporuka kolegama – ne treba potcenjivati mogućnosti modernog doba, i treba biti svestan da nije dovoljna samo stručnost za uspešan biznis, već i biti dovoljno vidljiv na ovaj način. Vrlo je lako zanemariti nešto što nam možda nije dovoljno poznato, i osloniti se samo na svoje znanje, stručnost. Ono jeste neophodno, ali opet – živimo u digitalnoj eri, i nema razloga da sve te “alate” ne iskoristimo kako bismo unapredili svoj posao. Uostalom, tako je u svakoj branši, ne samo u estetskoj medicini.

Čime se vodite kada je reč o vašoj karijeri? Koji je vaš glavni moto?

Negde smo to već u razgovoru i provukli tokom prethodnih pitanja. Dakle, vodim se time da ništa nije nemoguće, potom time da su trud i rad neophodni, i da uvek treba imati viziju šta želimo da postignemo u nekoj tački u budućnosti. Potom da treba biti strpljiv, gledati oko sebe širom otvorenih očiju, jer nekad se stvari ne dešavaju bez razloga i kockice se sklope baš onako kako je nama potrebno – ali mi to moramo da budemo kadri i da prepoznamo. I taj rad na sebi u svakom pogledu je toliko dragocen. Treba sebi konstantno širiti vidike, u svim oblastima, jer ti prošireni vidici tako lepo utiču na našu ličnost, samopouzdanje, rezultate.

U trenutku kada ste se već ostvarili i privatno i poslovno, odlučili ste se za specijalističke studije. Kakva je bila reakcija okoline – da li je to jednoj ženi koja je i supruga i majka, i uspešna poslovna žena uopšte potrebno?

Da, moram priznati da je bilo raznih reakcija! Jer to je sada već tačka kada su deca krenula u školu, kada sam dakle ostvarena kao majka i supruga, i kada sam uspešna i u biznisu, sa vođenjem i klinike i farmaceutske firme. I onda se neko sasvim očekivano zapita – Pa šta ti sada treba da svoje dragoceno vreme trošiš tako što ćeš svakog dana pola tog dana provoditi u državnoj službi, imati dva puta nedeljno dvadeset četveročasovna dežurstva itd. Ali, eto, izgleda da je meni to baš trebalo, I da je došlo u pravom trenutku. (smeh)

Jedna ste od retkih žena koja je odlučila da upiše maksilofacijalnu hirurgiju tj. Hirurgiju glave i vrata – šta vas je navelo na taj izbor? S obzirom na količinu obaveza, da li smatrate ovaj korak žrtvom, zarad buduće dobrobiti?

Hirurgija je uvek bila moja težnja, moja prva ljubav, samo je trebalo da dođe adekvatno vreme da se posvetim hirurgiji i da se nadogradim u tom pravcu. I ni ovde nije izostala vizija – znanja koja sam stekla i koja stičem u ovoj oblasti su sjajna spona i za neki sledeći stepenik u karijeri, jer objedinjuju i dermatologiju, i stomatologiju, otvaraju mogućnosti na polju hirurgije, i otvaraju mogućnost otvaranja i specijalističke bolnice, što upravo i vidim kao neki svoj sledeći cilj.

Pitali ste me da li ovaj korak smatram žrtvom zarad buduće dobrobiti – Da, smatram, dostignuća nisu laka i uvek podrazumevaju određenu žrtvu. Bitno je da su te žrtve, mada možda je malo prejaka reč – možda pre odricanja, smislena.

Kada nije toliko jednostavno postići sve što želimo – koliko je važna lična satisfakcija?

Uvek je važna lična satisfakcija, ona je nagrada za sve što učinimo, ona je tu da nas podseti da vera u sebe i rad na sebi i te kako imaju smisla. Jer bez satisfakcije postajemo robovi ambicije.

Kako vidite sebe u budućnosti? Koji ste naredni izazov postavili sebi?

Otvaranje specijalističke bolnice bi sa stanovišta biznisa bila jedna zaista kruna dosadašnjeg rada. Takođe, naredni izazov bi bila i doktorska disertacija, tako da i po tom pitanju već imam ozbiljne planove, i temu za koju bih volela da bude predmet disertacije fiziologija starenja. No, o tom potom, stići će i to na red. Ne treba ni suviše žuriti.

S obzirom na sve oblasti života u kojima ste i više nego uspešni, otkrijte nam kako uspevate da balansirate između privatnog i poslovnog života? Da li imate vremena za sebe i koliko je ono važno za uspeh u obe oblasti?

Ko kaže da uspevam! (smeh) Šalu na stranu, sve se može, možda uz malo manje sati sna. Zaista, koliko god da sam posvećena na polju karijere, vreme koje provodim sa porodicom mi je nezamenljivo. Deca su tu naravno izvor neizmerne radosti, a suprug i ja se trudimo da ulažemo u njih, njihovo obrazovanje, jer to je neki model roditeljstva koji ja nosim i iz svoje porodice. Podržavamo ih da isprobaju šta im se dopada, različite sportove, interesovanja, želimo da u nama uvek osete oslonac i da im budemo podstrek. Suprug i ja se međusobno dopunjujemo, a kako i on ima svoj privatni biznis, delimo iste vrednosti, i i te kako imamo razumevanja jedno za drugo kada su poslovni izazovi u pitanju. Uspeh na polju karijere je jedno, on je važan, ali on ne može da zameni onu sreću i spokoj koji vam pruža porodica. Barem u mom slučaju.

O multitaskingu postoje podeljena mišljenja. Koji je vaš stav po tom pitanju? Smatrate li multitasking tajnim oružjem žena?

Apsolutno da! Mene često u šali nazivaju hobotnicom koja hendluje na više frontova u isto vreme. To je bitno, razvijate sposobnosti, izazivate sami sebe. Naravno, to ne znači da moramo sve same, tako sam i ja u jednoj tački poslovnog razvoja počela da proširujem svoj tim i zapošljavam one koje sam prepoznala kao adekvatne saradnike. To su takođe odnosi koje treba negovati obostrano, i iako to možda nekom tako sa strane izgleda, definitivno nije lako biti na čelu jedne firme, to podrazumeva i menadžersko umeće.

Ko su žene koje vas inspirišu i motivišu svojim primerom istrajnosti, posvećenosti i uspeha?

Svaka žena koja je posvećena onom čemu želi da bude posvećena je dovoljno inspirativna – to je žena koja želi da bude posvećena majka, supruga, žena koja želi naučnu karijeru, koja gradi menadžersku karijeru – svaka žena koja je dosledna onom što želi da postigne. Zato ne bih nikog izdvajala imenom, sve smo mi jedna drugoj svakodnevna inspiracija.

Šta biste poručili ženama koje teže boljoj verziji sebe, ali se nalaze na prekratnici i smatraju da treba da biraju između porodice i karijere?

Odlično pitanje. Moja poruka bi bila da to nije stvar izbora ili-ili, da porodica i karijera mogu da koegzistiraju zajedno. Znate, kada nešto želite da ostvarite i znate da ste za to sposobni, to je onda vaša neminovnost, i tu ne bi trebalo da bude mesta sputavanju. Jer žena koja je na primer srećna u ulozi majke, ali želi da bude uspešna i na poslovnom planu, a u tome je na neki način sputana, onda ni na porodičnom planu neće biti najbolja verzija sebe. To je međusubno dopunjavanje. I još bih dodala, kada god vidite uspešnu ženu, ili muškarca naravno, znajte da je ta, jezikom naše svakodnevice instagramična slika nečijeg života, samo jedna strana medalje. Druga strana medalje su trud i rad. Ali, ono što je bitno jeste da se ulaganje u sebe i rad na sebi uvek isplate.

PROMO