Nekrunisana kraljica: Zašto svi vole princezu En

Porodica Kardašijan sa matrijarhom Kris Džener na čelu je možda definisala rijaliti program modernog doba, ali se zna koja porodica ga je pokrenula. Pedesetih godina prošlog veka princ Filip, suprug kraljice Elizabete II bio je incijator televizijskog snimanja njegove porodice kako bi se dao uvid u život članova monarhije. Iako imaju sredstva i uživaju luksuz kao retko ko drugi, britanska kraljevska porodica tendenciozno je želela da oda utisak skromnosti, kako bi se što više približila srcima običnih ljudi. Pojavljivanje u javnosti i percipiranje svakog člana kraljevske porodice ponaosob jedan je od ključnih elemenata u očuvanju integriteta loze i njeno dalje delovanje, te postojanje.

Ukoliko je pitanje dužnosti pre ličnih interesa simbol kraljevske loze, a kao jedan od najsvetlijih primera odanosti monarhiji i njenoj tradiciji je princeza En. Drugo dete kraljevskog para i jedina ćerka, princeza En imala je prvu kraljevsku posetu i angažman u kom predstavlja ne samo svoju porodicu, nego i zemlju, sa samo osamnaest godina. Sa punoletstvom dolazi odluka da ne nastavi dalje školovanje, nego da se posveti poslu, koji u njenom slučaju znači biti ambasador svoje zemlje, ali i monarhije kojoj pripada. Ubrzo nakon toga počinje da radi sa dobrotvornom organizacijom Save the Children, a tokom svoje karijere filantropa i diplomate radila je sa preko tri stotine organizacija tog tipa. Ona ne samo da lično bira dobrotvorne organizacije sa kojima će ulaziti u partnerski odnos, ona se zaista stara da im pruži medijsku pažnju i sredstva, kako bi se ostvarile mogućnosti za njihovo delovanje. Save the Children je projekat na kom je radila preko pola veka, a 1970. godine je zbog tog projekta počela da obilazi Afriku, region koji je tada bio nebezbedan, a ona pionir u odluci da kroči na teritorije devastirane ratovima i epidemijama. Princezu En nazivaju navrednijim članom kraljevske porodice, a činjenica da je samo u prošloj godini imala 216 pojavljivanja u javnosti, samo potvrđuje njenu istrajnost. Taj broj je bio dvostruko veći u njenoj mladosti.

Za mnoge je upravo ona neko ko bi bio odličan monarh, a medijska fasciniranost njenom pojavom je u mnogome doprineo njen čelični karakter. Možda se od člana kraljevske porodice ne očekuje da bude direktan i neposredan, ali En je upravo u tom pogledu identična sa svojim ocem princom Filipom, kome nije bilo strano da jasno iskazuje mišljenje. Upravo se u tom odnosu britanskog monarha koji ne komentariše i njenog supruga koji ima jasno definisan stav napravila jedna od najzanimljivijih dinamika na savremenoj javnoj sceni. En je po karakteru slika Filipa i za njega je ona bila sin kog nije imao u pojavi današnjeg britanskog kralja Čarlsa III. En je imala samo tri godina kada je Elizabet postala britanski monarh, a samim tim i zaposlena majka koja je neretko morala da odsustvuje i po nekoliko meseci van zemlje. Kako je vrlo rano znala da nikada neće sedeti na tronu britanske monarhije, princeza En je imala slobodu da bude svoja, da izbegne protokol koji je obavezivao njenu braću kao buduće naslednike i da kreira sopstveni narativ po kom će postati poznata širom sveta. Odabrala je da izađe iz senke kraljevske loze i da sama sebi nađe crtu prepoznavanja.

MEDIJSKA PAŽNJA I UMEĆE DIPLOMATIJE

Kako je odrastala, sličnosti između oca i ćerke su postajali sve jasniji. Čarls nikada nije bio onakakav kako ga je Filip doživljavao, a En je bila preslikana vizija oca i njegovog direktnog manira u obraćanju. U slučaju kraljevske princeze, dešava se opozit velikog broja javnih angažamana u ime kraljevske porodice i njenog otpora da komunicira sa medijima. To se najbolje videlo 1970. godine u poseti Sjedinjenim Državama i predsedniku Ričardu Niksonu. En je ostavila utisak nekoga ko se duri i nije želela da daje intervjue za medije. Ono što joj se nikada nije moglo osporiti jeste sposobnost da zaseni, što se najbolje videlo u poseti Nemačkoj 1969. godine kada je kraljevska princeza sa lakoćom vozila tenk težine 52 tone. En je odbijala da igra igre sa medijima, njena želja je prosto bila da radi, promoviše svoju zemlju i porodicu.

Ona je oduvek bila svesna svoje pojave i snage koju nosi, pre svega u diplomatskim odnosima sa drugim zemljama. Poseta princeze En Bliskom Istoku imala je mnogo više efekta na diplomatiju, nego kada bi tu posetu učinili političari. Meka snaga kraljevske porodice i njihova sveprisutnost u životu Britanije značila je da imaju ogroman uticaj na oblikovanje jedne zemlje. Samim tim, pošto je En bila samoproklamovani radoholik koja je rado sprovodila državne posete, njen značaj je bio ogroman. Ona je bila oruđe za sprovođenje kraljevskih poslova i imala je poseban talenat da ostvari rezultate na neočekivanim i kompeksnim mestima, kao što je slučaj sa posetom Sovjetskom Savezu 1990. godine. To je bila prva poseta Moskvi od strane kraljevske porodice od Revolucije kada je smenjena monarhija u Rusiji. En je definisala trasu za diplomatske odnose. Mediji su tek 1982. godine uvideli njenu mekšu stranu kada je posetila Afriku sa Save the Children fondacijom. Ona je tu odbacila sve elemente kraljevskog pedigrea i pred medijima se našla u farmerkama, radeći sa najugroženijima.

NA KONJU

Još jedan od elemenata koji je fascinirao javnost jeste njena potpuno druga profesija, a to je jahanje konja. En je iznova opovrgnula kraljevske konvencije i aktivno se bavila jahanjem s preponama, sport zbog kog je nemalo puta viđena kako pada ili pak kako se povređuje usled pada s konja. Ova aktivnost ostavlja po strani njenu kraljevsku pojavu i ona je tu jednaka sa drugima. Čak se i u nekoliko navrata dešavalo da usled pada s konja izgubi svest i polomi kosti. Uspesi u jahaćim sportovima dali su joj dodatan publicitet, a mediji su obožavali ovu stranu princezinog života. Stojički stav, podizanje nakon pada i nastavljanje trke, učinilo ju je samo intrigantnijom za javnost. Štaviše, princeza En je postala 1976. godine Olimpijac i takmičila se na Letnjim olimpijskim igrama u Montrealu. Ne samo da je En bila zaposleni član kraljevske porodice, ona je bila i svetski priznat sportista. Upravo je jahanje i povod kako je upoznala prvog supruga, kapetana Marka Filipsa. En je vezu krila od javnosti i imala je veliko nepoverenje prema medijima, na veliko nezadovoljstvo novinara. Preko pola milijarde ljudi gledalo je venčanje jedine ćerke britanske Kraljice u Vestminsterskoj opatiji. En je i u ovom trenutku ostala dosledna sebi, te kao venčanicu nije odabrala kreaciju nekih od najpoznatijih kreatora, nego je njen tadašnji krojač napravio haljinu svedene forme od jednog komada tkanine. Ono što je oduševilo javnost jeste detalj od bisera koji simboliše vojničke epolete na njenim ramenima. Za En, venčanica je takođe simbolisala uniformu i njenu privrženost poslu. Brak sa čovekom koji nije plave krvi dolazi na iskušenje kada se 1989. godine pojavljuju pisma koje je En razmenjivala sa drugim muškarcem. Princeza je bila po svemu preteča i pionir, pa i u činjenici da je prvi član kraljevske porodice koji se razveo.

POREĐENJA SA DI I MODA

Sa dolaskom Dijane Spenser, pojava En kao čelične dame dobija konstantna poređenja i pralalele između nje i mnogo mlađe i pitkije članice kraljevskog domaćinstva. Spenser je počela da se bavi dobrotvornim radom mnogo kasnije u poređenju sa En, a princeza je to činila na mnogo suptilniji način jer je imala averziju ka medijima. Ljedi Di je mnogo veštije koristila medije u svoju korist, pogotovo u trenutku kada dolazi do kraha njenog braka sa princom Čarlsom. Dok su razvodi njene braće propraćeni velikim medijskim interesovanjem, En je svoj okončala na krajnje sveden i nenametljiv način.  

Iako se od žene koja prati konjičke sportove i najrađe boravi na selu ne bi očekivalo, princeza En ima vrlo vešto oko za modu, pa čak i za ekstravagantno. Njena pojava šezdesetih godina išla je rame uz rame sa tendencijama mladog Londona, pre nego konzervativnih krugova bliskih monarhiji. Nosi printove i jarke kolorite bez ikakvog pardona, ali tako da laskaju njenoj figuri. Od odela naglašene forme, pa do balskih haljina maksimalističkih paterna i formi, En je svoj živopisni karakter uvek uklapala sa modom koja je jasno vidljiva i ekspresivna.

Od svih članova kraljevske porodice, uzbudljiv život princeze En je definisan potrebom da u svakom trenutku bude svoja i da konvencije koristi na način koji je upečatljiv za nju. Upravo u tome je tajna njene intrigantnosti i u trenutku kada je došlo do promene monarha u Velikoj Britaniji, i dalje se sa setom promišlja kako je žena koja nikada neće biti kraljica, bila savršen materijal da vodi jednu monarhiju.

Tekst: Marko Mrkaja

Foto: Profimedia