Zbog čega se osećamo voljeno

Kako i zašto dolazi do emocionalne reakcije?

Filozofi i pesnici se hiljadama godina prepuštaju razmišljanjima o smislu i moći ljubavi. Mnogo manje pažnje posvećuje se proučavanju druge strane pitanja – zbog čega se osećamo voljenim?

Psiholozi proučavaju emocionalne teme na mnogo detaljniji način. Oni su konačno odlučili nadoknaditi izgubljeno vreme i saznati šta tačno izaziva osećaj ljubavi u nama. Koristeći pristup poznat kao teorija kulturnog konsenzusa za ovu studiju, Seide Heshmati, doktor psihologije i njene kolege sa Univerziteta u Pensilvaniji, sproveli su online istraživanje sa oko 500 ljudi, komentarišući 60 standardnih scenarija koji su sugerisali recipročna osećanja. Tačnije, od ispitanika se tražilo da potvrde ili negiraju da li bi se većina ljudi osećalo voljeno u jednoj ili drugoj situaciji. Podaci istraživanja, objavljeni prošlog januara u Američkom časopisu za društvene i lične odnose, potvrđuju ne samo impresivan konsenzus javnosti o romantičnim i neromantičnim iskustvima, već i zanimljive razlike.

Neki od rezultata su jasni – većina ispitanika se složila da nas ljubav, zagrljaj, komplimenti i pokloni definitivno čine voljenim. Nije bilo manje logično složiti se sa običnim, ali dirljivim trenucima na koje refleksno reagujemo ljubavlju, kada kućni ljubimac maše repom, dete toplo rukama zagrli vaš vrat ili ako neko pokaže saosećanje.

Kada se osećamo voljeno

Evo primera scenarija za koje je gotovo jednoglasno prepoznato da izaziva osećanja ljubavi: kada ste bolesni i neko se o vama brine, kada vam kažu „volim te“, kada provodite vreme sa decom, kada se osećate posebno ili se odlično provodite sa nekim koga volite. Situacije u kojima nije bio uključen romantični kontekst postigle su znatno manje slaganja o doživljenim emocijama. Na primer, ne povezuje svako osećanje ljubavi sa sunčanim jutrom ili užitkom omiljenog obroka.

Kada se razgovaralo o svakodnevnim situacijama koje ne evociraju recipročnu ljubav, među ispitanicima je postojao upečatljiv stav da je takva reakcija prirodna ako osetite prekomernu kontrolu ili kršenje lične slobode od onih sa kojima komunicirate. Na primer, ako vaš partner stalno želi da znate gde se nalazite, ili želi da provodite vreme samo sa njim. U pratećem članku sugeriše se da je to savršeno prirodan odraz savremene individualističke kulture, sa sve većim naglaskom na ličnoj slobodi.

I ZAŠTO se osećamo drugačije

Istraživači su otkrili još jedan zabavan aspekt: određene grupe (formirane po principu pola, starosti itd.) imaju različita mišljenja o osećaju koji se javlja. Na primer, muškarci, za razliku od žena, pokazuju mnogo neslaganja oko definicije emocija izazvanih neromantičnim scenarijima. Naučnici veruju da ova karakteristika potvrđuje činjenicu da su muškarci spremniji obratiti pažnju na strastvene i / ili seksualne aspekte – to je bio zaključak ranijih studija. Pored toga, rezultati istraživanja potvrđuju da žene neuporedivo više reaguju na manifestacije ljubavi neromantične prirode. „Ljudi osećaju da su voljeni u najrazličitijim situacijama, a varijabilnost u tim situacijama je daleko veća od romantičnih odnosa. Iako se svest o ljubavi kod različitih ljudi javlja iz različitih razloga, postoji objektivna kulturološka doslednost u kojoj scenariji izazivaju tople osećaje kod većine svetske populacije.”