Kako da zdravi obroci postanu veseli zalogaji?

Ono što su nekada bile knjige kuvari, danas su food blogovi. I više od toga. U svega nekoliko klikova na internetu otvara vam se fantastični svet ideja za brz ručak, zdrav kolač ili ukusnu večeru za prijatelje. Meni je trebalo i manje da otkrijem Katarinu Stojković, koja stoji iza brenda Veseli zalogaji, privučena originalnim receptima, prijateljskom odnosu sa pratiocima na društvenim mrežama, a najviše vizualima hrane, čiji ukus se gotovo može osetiti na nepcima.

Katarina je i brižna mama dvema devojčicama, aktivna skijašica, ljubiteljka neistraženih grčkih ostrva, autorka knjige Veseli zalogaji, kojima kroz zabavu poslužuje zdrave obroke, ali i žena koja je pronašla svoje mesto pod muškim suncem. Karijeru je gradila kao sportski novinar, a danas je u toj branši na menadžerskoj poziciji. Za magazin Grazia spremna je da otkrije sve, od uspeha u poslu vezanom za muškarce do proboja u svetu virtuelne gastronomije, kojom, čini se, vladaju žene.

Kako je žena profesionalno posvećena sportu odlučila da pokrene food blog?

Moj prvi cilj sa konceptom Veseli zalogaji bio je da ljudimapokažem kako na jednostavan način mogu da prave zdrave i ukusne obroke. Nisam imala prevelika očekivanja, ali je priča jako brzo sama po sebi eksplodirala. Dobijala sam mnogo upita za gostovanja na televiziji, za predstavljanje recepata u novinama, za organizovanje radionica. Slično je i danas, samo što se mašinerija prilično zahuktala i očekivanja pratilaca su sada veća.

Koje sastojke uvek izbegavate, čak i kada se nađu u originalnom receptu?

Pripremanje zdravih obroka postalo je moja pasija poslednjih godina. Krenulo je od kada sam dobila decu i mislim da će tako biti zauvek. Ono što nikada ne koristim su rafinisani šećer, belo brašno, rafinisana ulja i mleka životinjskog porekla. Adekvatne zamene za njih postoje i uvek se trudim da kroz svaki moj recept dam po dve-tri3 opcije za takve stvari: vrstu zaslađivača, tip brašna, ulja, vrstu mleka.

Nailazite li na predrasude u vezi sa sastojcima na kojima insistirate?

Sada je toga sve manje, ali ima i dalje nevernih Toma koji smatraju da zdravo nije ukusno i da zahteva mnogo vremena i novca. Iz tog razloga, često ljudima ponudim da nešto probaju, ne govoreći im šta je, u stvari, deo tog slatkiša. Tek kada kažu da im se dopalo, saopštim im sastav i jako mi je zanimljivo da tada ispratim njihove reakcije. Takođe, često se susrećem i sa konstatacijama roditelja da njihova deca ne žele da jedu zdrave stvari. U najvećem broju slučajeva uopšte nije do dece, već do samih roditelja kojima je lakše da kupe nešto iz kesice za užinu, nego da sami detetu pripreme zdrave zalogaje za poneti. Mnogo puta sam organizovala radionice, na kojima sam pripremala zdrave zalogaje, sa decom i sa roditeljima, i verujte, uvek se sve pojede, šta god da pravimo.

Kada biste mogli da birate i spremite obrok za neke tri osobe na svetu, koga biste odabrali i šta biste im napravili?

Na prvom mestu, to je naš neprikosnoveni šampion Novak Đoković. Sok od celera, sirovi slatkiši, zdrave grickalice, mahunarke u svim oblicima, kremovi i paste od orašastih plodova i povrća. Sve je to oblast koju već dugo izučavam i oblikujem u recepte, a upravo je to okosnica i Novakovog jelovnika. Bio bi pravi izazov imati šansu da mu pripremim nešto od mojih omiljenih zalogaja. Druge dve osobe su Mesi i Ronaldo, kao fudbalske velesile. Obojica veoma vode računa o tome šta unose u svoj organizam i smatram da je ishrana u velikoj meri uticala na njihovu formu i rezultate koje postižu.

Kako motivisati nekoga da kuva umesto da naručuje hranu i da se hrani zdravo?

Ličnim primerom. Ovo je jako važno kod dece, jer ako očekujemo da jedu zdravo, a mi kao roditelji to ne radimo, teško da će i oni želeti. Zatim, ja svakoga dana na posao nosim obroke. Mnoge kolege su upravo uz mene počele da menjaju svoje navike i da se interesuju za zdraviji način ishrane. Danas, skoro svakodnevno, zajedno na poslu spremamo poneki obrok, uglavnom doručak. I to je postala rutina, zabava i aktivnost koja nas je međusobno
još više povezala.

Recepte predstavljate kroz privlačne video-klipove i fotografije. Kako izgleda taj proces, koliko dugo pravite snimak, koji na kraju traje minut?

Nekada je to inspiracija u trenutku, koja dovede do sjajnog snimka za samo petnaestak minuta. A nekada danima razmišljam o određenoj ideji i to na kraju ne ispadne baš onako kako sam zamislila. U poslednje vreme, u trendu su recepti koji se prave jako brzo i koji ne podrazumevaju puno sastojaka. Nije lako osmisliti takve recepte, ali oni uglavnom daju najbolje rezultate. Ima i pehova, to je deo svakog posla. Ali, iz njih se zapravo uči. Nekada se sastojci, za koje pomilsim da će dati super kombinaciju, jednostavno ne slože kako treba. Ili, ponekad nije moj dan, čak ni za najjednostavnije recepte. U takvim situacijama ostavim kameru i posvetim se uživanju sa porodicom. Tako se punim energijom za nove poslovne izazove.

Šta radite kada vam jelo ne ispadne dobro?

Zavisi koliko nije dobro. Šalim se. Ako samo nije dobro na oko, nikakav problem, to se pojede začas. Ako i u ukusu nešto ne štima, pokušam da izvučem stvar nekim cakama.
Jako retko se desi da nema spasa i da sve završi među otpacima.

Da li bi posao food blogera mogao da vam postane osnovno zanimanje?

Mogu da kažem da je posao food blogera deo mog života i mnogo više od hobija. Svakodnevno pripremam hranu za svoju porodicu, svakodnevno istražujem i isprobavam nove stvari, a onda sve to delim na mrežama i ljudi na to sjajno reaguju. Izgradila sam zajednicu koja mi je dodatni vetar u leđa. Mnogo sam ponosna na to. Međutim, imam full-time-job, u kojem uživam. Nekada je teško izbalansirati sve, ali nije prazna fraza: kada volite ono što radite, sve se stigne. 

Foto: Privatna arhiva

Tekst: T.M.