Madona: Slavna kao Bogorodica

Madona je uzdrmala svet i promenila pravila šou biznisa.

Uprkos osporavanju i lošim prognozama, ona je već četrdeset godina na tronu neosporne kraljice popa i odatle kreće u novi pohod na svet. Svetska turneja, pod nazivom »Celebration«, započinje 15. jula, a karte u svim dvoranama, stadionima i halama Severne Amerike, Kanade i Evropu već su rasprodate. Iako njen poslednji album Madame X nije dobro prošao na top listama, sa turnejom stvari stoje potpuno obrnuto – za samo jedan dan prodato je 600.000 karata. Spektakl će, naravno, biti zasnovan na najvećim hitovima, iz vremena kada je počelo da se zaboravlja da joj je Madona pravo ime, dok joj prezime Čikone odavno nije ni potrebno – postala je slavna, ako ne baš kao Isus, a onda skoro kao Bogorodica.

– Kada se zovete Madona, jedino što možete da postanete u životu je opatica ili super-zvezda – izjavila je svojevremeno vlasnica najpoznatijeg imena na svetu. Od opatice je uvek bila daleko, uprkos strogom katoličkom vaspitanju. Međutim, prerasla je i titulu superstara, i prešla u fenomen, ikonu pop kulture, legendu. To potvrđuje i njena četrdeset godina duga karijera, koja je krupnim slovima upisana u istoriju muzike, kao i savremene kulture. Madonna je jedna od najznačajnijih živih zvezda današnjice, jedna od poslednjih iz plejade najvećih, koje su obeležile oba veka u kojima živimo. Iako vreme u kojem živimo diktira nove trendove i plasira nove idole, Madona je uspela da sačuva status vladarke, jer je bila i ostala žena sa vizijom i stvaralačkom drskošću da snove pretvori u dela. Put od anonimnosti do najslavnije žene sveta, za Madonu je bio surov i mukotrpan.

Odluka da sa nepunih 20 godina napusti rodni Mičigen i hrabro krene u životnu pustolovinu, za mnoge je bila nepromišljena, ali ne i za nju, koja je pred sobom imala cilj. U Njujork je stigla kao „sirota, mala provincijalka“, sa jedva 35 dolara u džepu i samo jednom željom – da postane slavna. Bez ikakvih kontakata i preporuka, Madona Luiza Čikone ličila je na one bezbrojne, bezimene ljude koje ova svetska metropola već bila progutala sa lakoćom. Ali za razliku od većine, zarad vere u ostvarenje svog „američkog sna“, ona je zaista bila spremna na sve. Ništa je nije moglo zaustaviti. Ni život na ivici gladi, ni dosadni poslovi koje je mrzela, kao ni beskrajna kucanja na vrata koja se nisu otvarala.

Kako je jednom prilikom i sama izjavila, bila je „uporna kao terorista“. Strpljivo je čekala svojih pet minuta, ne prezajući ni od čega. A kad ih jednom dočeka, znala je, potrudiće se da oni potraju što duže. Danas, 40 kasnije, razvojni put Madone dostigao je neslućene visine, obezbeđujući joj status i privilegije kakve možda ni sama nije očekivala. Od obične devojke iz provincije postala je kompletan majstor: slavna pevačica, vrhunski zabavljač, kantautorka, glumica, producentkinja, trendseterka, poslovna žena, majka.

Ambiciozna i kreativno radoznala, oprobala se i kao reditelj, modni dizajner, čak i kao pisac knjiga za decu. Madona je nesumnjivo jedna od najznačajnijih, ali svakako i najkontroverznijih žena novije muzičke (pop) istorije. Bila je primećena, osporavana, hvaljena i defintivno zapamćena. Samouvereno se držeći nasušne potrebe da bude drugačija i, pre svega, svoja, uzburkala je mase upravo zato što je odbila da se u nju utopi. Izazivajući tabue, nagonila je ljude da razmišljaju, da preispituju svet oko sebe i, voleli je ili ne, nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Lažni moralisti su se tobože stideli pred njenim eksplicitnim poigravanjem religijom i seksualnošću, a u stvari su joj zavideli na hrabrosti.

Bila je i ostala jedna od malo žena u šou-biznisu koja se nije ustručavala da iskorači i podigne glas protiv establišmenta, ali i protiv svega što je smatrala degradirajućim, primitivnim, zastarelim. Otvoreno se borila za prava manjina, hrabro iskazujući svoje mišljenje i ne plašeći se loših posledica, pa ni gubitka popularnosti. Bila je (ne)zvanični pokretač »girl power« filozofije života i dovoljno »cool«, ali i »luda« da živi po svom! Sa jasnim stavom „Bolje živeti godinu dana kao tigar, nego sto godina kao ovca“, ona je na najbolji način iskazala životni princip od koga nikada nije želela da odstupi.

Ostatak teksta pročitajte u aprilskom izdanju magazina Grazia!

Tekst: Bratislav Mihailović

Foto: Profimedia